HRABRE I UPORNE

Lejla Mujkanović i Elmaza Logo, osnivačice FB grupe „Neplodnost-Iskustva“: Borba sa sterilitetom ne boli, samo ne treba odustajati!

Na svu sreću, hvala Bogu i genijalnom doktoru Ali Mesutu, moja borba je imala sretan kraj, kaže Lejla

Z. K. / Avaz.ba
27.07.2020 10:02

Razbijaju predrasude i otvoreno progovaraju o borbi sa sterilitetom

Foto: Avaz

Problem neplodnosti sve je učestaliji problem mnogih parova, a nažalost vrlo često i dalje je tabu tema. No, na inicijativu pojedinaca, uglavnom onih koji su prošli lična iskustva, u posljednje vrijeme počinje se otovorenije govoriti o ovom problemu. Tako grupa oformljena na društvenoj mreži Facebook pod nazivom „Neplodnost-Iskustva“ aktivno učestvuje u razbijanju predrasuda i otvoreno progovara o borbi sa sterilitetom te okuplja sve više članova koji svakodnevno međusobno razmjenjuju iskustva, pomoć, savjete i pružaju podršku jedni drugima.  

  • Mlade i hrabre
    Mlade i hrabre Foto: Avaz

Osnivačica grupe, Mostarka Lejla Mujkanović, ispričala nam je kako je došla na ideju da oformi ovu FB grupu.

- Grupu "Neplodnost-Iskustva" osnovala sam prije četiri godine i od tada intenzivno radim i u kontaktu sam sa pacijentima koji se bore sa sterilitetom. Oformila sam je jer nigdje nije bilo dovoljno informacija, gdje bi se mogli dogovarati i razmjenjivati iskustva, pričati s nekim. Bilo je nešto na forumima koji nisu bili iz naše zemlje, nego iz Hrvatske i Srbije, ali opet ovdje kod nas nije bio niko tako blizu da prenese saznanja, iskustva i upute sa stanjem u našoj državi, gdje ići, šta raditi, koje nalaze treba vaditi, od kojeg doktora krenuti. Tako sam došla na ideju da napravim grupu i okupim zainteresirane. Pristup FB grupi imaju samo članovi i članice koji imaju problem sa začećem, odnosno, zbog zaštite privatnosti isključujemo sve one koji bi tu bili samo iz znatiželje ili nekih drugih razloga - pojašnjava Lejla.

Otkriva i šta je njoj u najtežim trenucima pomoglo.

  • Najviše im pomaže razgovor sa ženama
    Najviše im pomaže razgovor sa ženama Foto: Avaz

- Najviše mi je pomogao razgovor sa ženama koje su već prošle kroz to. Tu je bila jedna moja kolegica iz Sarajeva, Merima, koju sam tako upoznala. Ona me je najviše uputila gdje ići, jer je imala iskustva s liječenjem neplodnosti. Tako sam krenula, jer zaista nisam ništa znala i u to vrijeme se nije pričalo, a možda se sada više priča, tada se nekako nije o tome toliko razgovaralo i nije se moglo saznati, tek je kasnije krenulo malo više da se priča, mada ni sada nije dovoljno.

Lejla je danas majka zdravog dječaka starog dvije godine i osam mjeseci, a kako nam je kazala, planira još jednu bebu.

- Ja sam neko ko je zaista prošao težak put u liječenju steriliteta, ali hvala Bogu sa sretnim završetkom. Moja borba trajala je sedam godina. Svih sedam godina borba je bila intenzivna i stalno smo bili u nekom procesu liječenja i u nekoj fazi. Tako da, mnogo toga sam vidjela, doživjela na svojoj koži i na kraju preživjela. U više različitih klinika uradila sam ukupno devet postupaka vantjelesne oplodnje. Ne možete ni zamisliti koliko sam na tom svom putu upoznala različitih karaktera ljudi, doktora i medicinskog osoblja. Od bahatih, bezobraznih pa do nadobudnih i željnih lahkog novca. Doživjela sam i to da doktor, reproduktivac, kaže: „Što će ti dijete, nabavi macu ili cuku, hiljade ih je bez djece pa budite i vi“. Neoprostivo zaista. Tada sam mislila da je to uredu, da on je doktor pa ima pravo i tolerisala, ali ne. Nema pravo. Naravno da nema pravo niko vrijeđati vašu želju za djetetom. Na svu sreću, hvala Bogu i genijalnom doktoru Ali Mesutu, moja borba je imala sretan kraj. Stigla je naša nagrada, naš Bilal, i okrenula nam svijet naopačke. Sada sam krenula ponovo kod doktora, pa evo vidjet ćemo – kaže Lejla

  • Borba za potomstvo
    Borba za potomstvo Foto: Avaz

Kolegicu Elmazu Logo iz Hadžića upoznala je putem svoje Facebook grupe i, kako kaže, osim što su ih spojili isti životni putevi, spojio ih je i isti karakter. Elma nam je ispričala kako je počela njena borba za potomstvo.

- Imam 38 godina i naša borba za potomstvo traje jedanaest godina, mada u početku to nije bila intenzivna borba kao u posljednjim godinama naše borbe. 2015. godine smo uradili prvi postupak vantjelesne oplodnje. Od tada pa do danas, ukupno smo se osam puta okušali u ostvarenju cilja. Na našu veliku žalost još nismo uspjeli se ostvariti kao roditelji ali ne odustajemo, borba traje pa neka jači pobjedi. Lako nije nimalo. Fizički nije toliko, psihički jeste, a posebno finansijski. Kroz ovih 11 godina borbe to je postao dio našeg života i, nekako mogla bih reći da smo se naučili sa tim živjeti. Neplodnost je dio nas, i mi smo dio nje. Razne etape smo prolazili od šoka pri saznanju da ćemo se morati pomučiti za dijete pa do izrarzito zahtjevnog finansijskog izdatka na koji smo trebali računati. Kako uspijevamo da funkcioniramo? Podržavamo jedno drugo, moj Muhamed i ja, u svemu. Posebno bih htjela izdvojiti trud i zalaganje, evo već dvije godine, dragog doktora Ali Mesuta koji na sve načine pokušava doći do riješenja našeg, izrazito komplikovanog problema. Možda bismo i odustali do sada da nije njegove upornosti, volje, potpore i velike želje da nam pomogne. Važno je i reći da u procesu vantjelesne oplodnje nema nikakvog apsolutno fizičkog bola, kao što neki parovi misle, i kako se to u nekad medijima prenosi. Zbog takvih naslova imamo parove koji odustaju od borbe jer se boje fizičke boli. Veliki dio svoje borbe provela sam izučavajući sve što ima veze sa sterilitetom i mogu sigurno reći da sam naučila puno stavri vezanih za rješenje ovog problema. Iskustvo koje imam i svoja saznanja rado dijelim u grupi. Zajedno sa svojom kolegicom Lejlom pokušavam uputiti sve one koji tek kreću u „ove vode“.

Lejla i Elmaza zajedno su osnovale i Udruženje Duga, čiji je cilj pomagati parovima koji se bore sa sterilitetom

Kako ste došle na ideju da osnujete Udruženje?

Lejla i Elmaza: Osnivanje Udruženja, simbolično nazvano „Duga“, koje bi se baziralo i čiji bi prvenstveno cilj bio, pomagati parovima koji se bore sa sterilitetom, je bio nekako logičan slijed s obzirom da smo prije osnivanja Udruženja četiri godine djelovali kroz fb. grupu Neplodnost-Iskustva. Zbog toga smo odlučili da svemu damo jaču notu i da to sve „opečatimo“ tako što ćemo osnovati Udruženje koje bi nam u mnogome pomoglo da sve što smo radile do tada dobije i svoju formalnu stranu. Smatrali smo da trebamo imati i pravni subjekat koji će zastupati naše interese. I tako je nastalo Udruženje Duga.

Koji je cilj Vaše grupe na Facebooku ali i samog Udruženja?

Lejla i Elmaza: Cilj je pomoć. Pomoć u bilo kojem smislu i u bilo koje doba. Borba sa sterilitetom je cijeli jedan vrtlog emocija kroz koje svaki par prolazi. Rađena su istraživanja sa parovima koji prolaze ovu borbu i došlo se do podataka da je emocionalni stres i tegoba kod ovih parova ravna emocionalnom stresu osoba koje se bore sa najtežim bolestima. U borbi sa sterilitetom ništa te ne boli a boli te sve ruka, glava, grlo, cijelo tijelo a najviše duša. Ona boli najviše. Remeti ti normalan život, osjećaš se odbačeno, mijenja tvoj pogled na budućnost, doživljaj života i pravde i ozbiljno narušava životni standard. Ova borba jako dugo traje, i najgore je što neki parovi odustaju od liječenja jer ne mogu psihološki da izdrže sav teret koji sa sobom nosi ovakav vid liječenja. Ono zahtjeva trkače dugoprugaše koji znaju šta očekivati i kakve su im šanse. Zbog svega navedenog cilj nam je pomoći osobama u borbi sa sterilitetom i ohrabriri ih na svaki mogući način i bodriti ih da ne odustanu kada možda o tome počnu razmišljati.

Na kojem principu djelujete, i na koji način konkretno pomažete jedni drugima?

Lejla i Elmaza: Djelujemo isključivo na volonterskom principu. Širok je dijapazon pomoći koju nudimo parovima koji se susreću s ovom dijagnozom. Tu smo za sve nedoumice s kojima se susreću žene u svojoj borbi. Počevši od onih nekih psiholoških pomoći koji zasigurno svaki bar u ovoj borbi treba, pa do vrlo ozbiljnijih stvari. Tu smo na raspolaganju svaki dan i cijeli dan, na svim vidovima komunikacije, za sva pitanja koja ih muče u tom trenutku. Na dnevnoj bazi iskomuniciramo sigurno sa pet, pa nekada i više, parova koji nam se jave a u nedoumici su s bilo čim. Kad tek krenete u ovu borbu sve je nepoznanica i vrlo teško je odlučiti i odabrati kojim putem treba da ide liječenje. Vrlo rado saslušamo i uputimo bilo koga gdje bi to oni trebali ići i kako se liječiti. Vrlo često žene su u nedoumici, kad krenu već sa postupkom vantjelesne oplodnje, kako i na koji način aplicirati lijek, gdje kupiti lijekove i gdje su najjeftiniji, kako se ponašati u postupku. Sve su to stvari koje se parovi nekad od straha a nekad od stida ne usude pitati na klinici koju su odabrali za sebe. Ono na što smo posebno ponosne zaista je sakupljanje finansijske pomoći za parove koji sami sebi ne bi mogli priuštiti liječenje, za koje nažalost treba izdvojiti pravo malo bogatstvo i privilegija je bogatih. Jako smo ponosne i neopisivo sretne kad uspijemo nekome pomoći da pokuša ostvariti svoj najveći san.

Koliko ste podrška jedna drugoj?

Lejla i Elmaza : Velika smo podrška zaista jer ovu borbu ne razumije apsolutno niti jedna osoba koja nije prošla kroz istu. Nemoguće je razumijeti takav vid grčevite borbe za svoje dijete. Većina parova, koji nemaju ovaj problem, ne znaju šta se to sve vrzma po glavi parova koji imaju problem pa vrlo olako i rekla bih pomalo svojeglavo i sebično pokušavaju dirati u nečiju intimu i nečiju privatnost, a pri tom zadaju poražavajući udarac parovima koji se bore sa sterilitetom. Iz tog razloga mislim da smo jedna drugoj najbolja podrška jer bijemo istu bitku, i nadamo se istom ishodu. Preko grupe i Udruženja upoznale smo izuzetne ljude, izrazito kvalitetnih ljudskih osobina i stekle smo, mogu s pravom reći prijateljstva za cijeli život.

Da li država pomaže u finansiranju parova koji se odluče započeti sa postupkom vantjelesne oplodnje, s obzirom da su troškovi veliki a lijekovi skupi?

Lejla: Ovisi kako u kojem Kantonu, nažalost. Apsurdno, ali istinito da se razlikujemo i dijelimo po Kantonima. Zašto bi neko imao veću privilegiju imati dijete? To je osnovno pravo svih nas. Ja dolazim iz HNK koji apsolutno ne pruža nikakav vid pomoći za ovakve parove. Svi su gluhi, nijemi i slijepi. Plaćamo bukvalno sve od nekih lijekova koji su u svim kantonima na esencijalnoj listi pa do samog postupka, znači sve sami do zadnjeg dinara. U svojoj borbi imala sam priliku doživjeti da u svojoj porodičnoj ambulanti ne mogu dobiti uputnicu da uradim neku pretragu o trošku države, sa objašnjenjem da „tamo gdje radim postupak, uradim i pretrage“. Znači ne samo da nam ne pomažu nego nam i odmažu i dodatno otežavaju stvari. Naši susjedi, Hrvatska, imaju zaista veliku pomoć države u rješavanju problema, pa finansiraju čak šest postupaka vantjelesne oplodnje. Samo našu vladajuću klasu ne zanima ovo pitanje, važno je zavaliti se u kožne naslonjače i gledati kako svojoj djeci što više obezbjediti, a sve od našeg novca.

Elmaza: Na nivou Federacije BiH je, u julu 2018., donesen zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji. Od tada je prošlo 18 mjeseci da se definišu podzakonski akti i u januaru 2020. je zakon trebao krenuti sa implementacijom. Nažalost, to se još uvijek nije desilo i zakon se ne sprovodi. Ja sam nastanjena u Kantonu Sarajevo, i ovdje ZZO refundira 1 IVF postupak u iznosu od 4.000 KM, i još četiri u iznosu od po 2.000 KM. Lijekovi se u ovom kantonu također refundiraju, 50 posto od cijene lijekova. Sve to vrijedi za one koji ispunjavaju uslove. Neke općine u našem kantonu, kao Ilidža, Stari grad, Novi Grad jedan novčani iznos sufinansiraju. I to puno znači. Bračni par da bi krenuo treba da ima obezbjeđeno 8.000 KM pa i više nekada, za naš standard previše. Puno bi značilo da su parovi bar sa te strane pošteđeni jer je sve ovo ionako previše teško.  

Komentari

NA VRH