Naučnici u Velikoj Britaniji napravili su veliki korak u liječenju raka, otkrivši način na koji, zahvaljujući imunoterapiji, ljudski imunitet sam prepoznaje kancerogene ćelije u tijelu i uništava ih.
Mihael Ingliš (Michael English) je dokaz da su ljudi nadomak lijeku za rak. Iznenađujuće, ovaj dugo traženi lijek možda leži skriven u našim vlastitim tijelima.
Mihael, 72-godišnji penzionisani inženjer elektrotehnike iz Surbitona u Sareju, je prije 13 godina dijagnosticiran s naprednim i agresivnim rakom prostate. Svaki put kad su mu ljekari pripisali najnovije liječenje, bilo da su to hormoni, lijekovi, radioterapija ili hemoterapija, njegov tumor se povukao do te mjere da samo nije nestao.
No, četiri puta od 2005. godine rak se vratio, jer je svaki put nekoliko njegovih tumorskih ćelija uspjelo izbjeći najnoviji lijek.
Rak se svaki put vratio zahvaljujući mutiranim ćelijama s novim genetskim kodom koji je bio otporan na sve terapije koje su bile isprobane, piše "Daily Mail".
Nakon niza tretmana i raznih medicinskih pokušaja, doktori su Mihaelu dodijelili bolničarku palijativne njege, kako bi njegovu, naizgled, neizbježnu smrt učinila što bezbolnijom. Konvencionalna medicina se predala. Za milione bolesnika s rakom i njihovim porodicama, ovo je poznata tragična priča.
Ali u Mihaelovom slučaju, dogodilo se nešto što je potpuno promijenilo njegovo stanje. Britanski naučnici su otkrili da ono što stanice raka čini toliko nemilosrdnima, njihova sposobnost brzog prilagođavanja, može postati i njihova Ahilova peta.
Istraživači su otkrili da svaki put kada ćelija mutira, to jest promijeni svoj DNK, ostavlja iza sebe biološki otisak. Nadovezujući se na to otkriće, postoji mogućnost da se ljudski imunitet nauči prepoznavati te biološke otiske mutiranih ćelija raka te potom da ih i dalje napada, dok ne očisti tijelo od raka.
Ovaj novi tretman se zove imunoterapija protiv raka. Postoji nekoliko vrsta imunoterapijskih tretmana, koji ili pomažu imunološkom sustavu da izravno napada rak ili ga pojačavaju.
Prošle godine Mihael je bio uključen u medicinsko ispitivanje novog lijeka za imunoterapiju profesora Johana de Bona (Johanna), voditelja kliničkih studija u Institutu za istraživanje raka u Londonu. Ali, nakon mnogobrojnih kemoterapija, njegov probavni sistem je bio toliko uništen da su mu čak i crijeva bila probušena, što je uzrokovalo česte bolne infekcije. Bio je toliko bolestan da se doktori nisu usudili poslati ga na abdominalnu hirurgiju kako bi mu to popravili.
Uprkos lošem stanju, započeo je s tretmanom eksperimentalnog lijeka pembrolizumaba ("Keytruda"), koji je prestao uzimati nakon samo deset doza (cijeli tretman sadrži ukupno 39 doza) jer je bio prebolestan, ali bez obzira na to tim profesora de Bona ga je poslao na magnetsku rezonancu kako bi provjerili napredak raka i ostali zapanjeni rezultatima.
Tumor je nestao
To se dogodilo u aprilu prošle godine. Zahvaljujući nestanku raka, Mihael je dovoljno ojačao kako bi otišao na operaciju abdomena. Prošle sedmice je ponovo išao na magnetsku rezonancu kako bi se provjerilo je li se rak vratio - raka se nije vratio.
To je nevjerovatno - izjavio je Mihael. A profesor de Bono opisuje rezultate terapije kod Mihaela kao spektakularne. Štoviše, napominje da ovaj tretman bi u budućnosti mogao izliječiti milione osoba od raka.
Ono što je Mihaela učinilo idealnim kandidatom za ovu eksperimentalno ispitivanje je da, uprkos njegovom lošem fizičkom stanju, njegov rak je agresivno mutirao svoju DNK u više navrata kako bi izbjegao konvencionalne tretmane, što ga je učinilo dobrim kandidatom za testiranje sposobnosti pembrolizumaba za targetiranje mutacija u tijelu.
- Pacijenti poput Mihaela imaju nedostatak gena nazvanog CDK12, koji kontrolira kako ćelija može popraviti pogreške u svojoj DNA - objašnjava profesor de Bono.
Ovaj nedostatak uzrokuje jedan od deset slučajeva raka prostate. Oštećeni geni tumorima daju smrtonosnu prednost - oni brzo mijenjaju DNK kako bi izbjegli uništenje konvencionalnim lijekovima.
- Međutim, to bi moglo biti Ahilova peta jer također uzrokuje povećavanje broja kancerogenih DNK ćelija koja imunološki sistem može lakše prepoznati kao prijetnju - dodaje profesor de Bono.
Kako bi imunitet prepoznao i naciljao ćelije raka, prvo ih je potrebno otkriti, jer inače imunitet ne prepoznaje ćelije raka tako što se "prikrivaju" u proteinima koji ih prepoznaju kao zdravo tkivo.
Nova klasa lijekova razvijena tokom proteklih sedam godina, nazvanih "inhibitori kontrolnih tačaka", koji uključuju pembrolizumab, 'aspršuju ćelije raka koje na taj način postaju prepoznatljive imunitetu, koji ih potom targetira i uništava.
Naše imunološke stanice mogu ih identificirati opasnim i uništiti ih. Ideja iza imunoterapije nije nova. Ipak, bilo je potrebno više od stoljeća kako bi dokazala svoju vrijednost.
