Mir je gori od rata. U miru nestaje linija fronta, koja je i razdjelnica dobra od zla. Kada se pobriše linija fronta, zlo se razlije i truje.
Tako su neki od mudraca opisivali postratna stanja u svijetu.
U Bosni i Hercegovini i taj je opis dobio ne jednu potvrdu.
Umjesto da, zbog prirodnih trendova, broj branilaca ove zemlje opada, on stalno raste! Sada ih je već više od 600.000. Istinski su branioci po ko zna koji put poniženi i uvrijeđeni. Mašinerija SDA, zarad novih dobivenih izbora, ne preza ni od čega. Ne postoji ništa sveto, a posebno to nije odbrana od agresije.
Geometrijskim produciranjem „branilaca“ ne pljuje se samo u lice istinskim borcima, porodicama šehida, invalidima. Krije se kriminal! Ne samo onaj koji se tiče ove kategorije društva nego i svaki drugi.
Ratnom kakofonijom i SDA vješto sakriva tragove svog lopovluka.
- Lahko je ukrasti. Teško je sakriti – rekao je jednom rahmetli Alija Izetbegović.
Falanga SDA radi jedino što zna. Širi smutnju, zavađa da bi vladala i nemilice krade.
U državi bez zakona, to i nije teško.
Sluđeni svakovrsnim inicijativama i apelacijama s one strane razuma, obični ljudi prosto su u trajnom grču. Njihov jedini odgovor je da se pakuju i idu odavde. I ko god može, kopa i nogama i rukama da se izvuče iz ove samogenerirajuće luđačke košulje.
Ništa na ovom svijetu nije vječno, pa ni zlo SDA.
No, opravdana je bojazan da bi malo istinskih branilaca ove države moglo dočekati kraj udruženog zločinačkog poduhvata, u šta se SDA i definitivno pretvorila.
