Kada se spomene riječ depresija, ona većinu asocira na nekoga ko je veoma tužan, ko doživljava osjećanja besmisla i očaja, ko je izgubio životnu energiju i volju za kretanjem. Ovakav opis važi za većinu depresivnih osoba, ali ne i za sve.  

Postoje i depresivne osobe koje svojim vanjskim izgledom ne samo da ne izgledaju depresivno već mogu izgledati sasvim zadovoljno i ispunjeno. U pitanju je posebna vrsta depresivnosti kod onih osoba kod kojih postoji velika razlika između toga kako se osjećaju iznutra, a kako se predstavljaju drugim ljudima.

Dok se iznutra osjećaju depresivno, oni to ne pokazuju drugima, nego svoju muku skrivaju iza svoje socijalne maske. Za ovaj tip depresivnosti koristi se zajednički naziv maskirana depresija.

 Predstava za druge osobe

Što je nečija maska bolje izgrađena i što je osoba bolje nosi, to je teže pretpostaviti da se iza nje krije ozbiljni depresivni poremećaj, a možda i sklonost ka samoubistvu.

Vjerovatno je kod nasmiješene depresije najveća razlika između toga kako se osoba predstavlja drugima i toga kako se ona zaista osjeća. Ovakve osobe su uvijek u društvu nasmiješene, djeluju raspoloženo i veselo, prijatni su sagovornici i vode računa o tome kako se drugi osjećaju u njihovom društvu.

Tek u samoći ili pred najbližom osobom za koju su sigurni da ih potpuno prihvata, one se prepuštaju svojim depresivnim mislima i raspoloženjima.

Noseći nasmiješene socijalne maske i igrajući ulogu zadovoljne i ljubazne osobe oni drugima šalju lažni signal da je u njihovom životima sve u redu i da se u skladu sa tim sasvim dobro osjećaju.

Kako drugi ljudi ne uviđaju da postoji problem, da osoba trpi, oni se prema njoj ne postavljaju na način na koji bi se postavili prema patnji očigledno depresivne osobe. Kada ovako depresivne osobe pokušaju ili izvrše samoubistvo, njihovo okruženje je zapanjeno jer niko nije mogao pretpostaviti da su se toliko loše osjećali.

 „Muška“ depresija

Drugi tip maskirane depresije je depresija jakih ličnosti koja se nekada naziva i muška depresija. Kako žene mnogo lakše u odnosu na muškarce izražavaju svoja osjećanja, kod njih je veoma izražena emotivna komponenta depresije i dijagnoza se lako postavlja.

Kod muškaraca je emotivna komponenta često slabo izražena ili je nekada uopće nema. Pretpostavlja se da je to zbog toga što su u pitanju muškarci koji vjeruju da u životu moraju biti jaki i izdržljivi, tako da su naučili suzbiti ona svoja osjećanja koja su za njih znak „slabosti”.

Iz tog razloga oni ne izgledaju depresivno, već se žale na hronični umor, nervozu, eksplozivnost, neprimjerene izlive ljutnje i bijesa, poremećaje spavanja (rano buđenje), gubitak interesovanja za posao, hobije i druge ranije prijatne aktivnosti.

Nekada ni sama osoba nije svjesna da je depresivna, već samo da se „loše osjeća”, vjerujući da će to nekako proći samo od sebe. Upravo su „jaki karakteri” ti koji sebi najteže priznaju da imaju problem i da je potrebno potražiti stručnu pomoć.

 Tjelesne tegobe i pad raspoloženja

Osoba sa maskiranom depresijom često se žali na mnoge somatske tegobe kao što su bolovi u stomaku, pospanost, aritmija, glavobolje (migrene), bolovi u vratu, ramenima, leđima ili grudima, kao i često trnjenje nogu ili ruku, itd.

Pored ovih, mogu se javiti i mnogi drugi neprecizno definirani simptomi i tegobe. Isto tako, opće je poznato da maskiranu depresiju prate tjelesna oboljenja koja se manifestiraju kroz sniženo raspoloženje.

Najčešće su to oboljenje krvnih sudova mozga, hormonski disbalans, srčana aritmija, oboljenje štitne žlijezde, dijabetes, opadanje kose, reumatoidini artritis, itd.

Stoga se smatra da osoba tegobu ili bol može osjetiti izraženije i teže nego što je objektivno očekivano. Naime, čak nije u potpunosti medicinki utvrđeno da li fizičko oboljenje (ili tegoba) dovode do maskirane depresije ili je slučaj obrnut (da depresija dovodi do fizičke manifestacije).

Nekada ni stručnjacima nije lako prepoznati ovaj tip maskirane depresije, naročito kada je dodatno zamaskiran onim aktivnostima u kojim depresivna osoba traži „lijek” za svoje loše raspoloženje: pretjerano pijenje, drogiranje, bježanje u posao ili u rizična ponašanja.

Pod maskiranom depresijom se, dakle, podrazumijeva stanje u kome osoba ima različite somatske (tjelesne) tegobe, a pritom negirajući pad raspoloženja kao pravi uzrok. Uzroke najčešće treba naći u savremenom načinu života (a najviše je stres taj element posljedice koje on nosi), kao i u samoj dijagnostici oboljenja pojedinca.

Veliki problema mentalnog zdravlja

Poznato je da je sklonost ka samoubistvu povezana sa depresijom. Iako se depresija mnogo češće javlja kod žena, stopa samoubistava je među muškarcima četiri puta veća nego među ženama.

Jedno od objašnjenja je da je to zbog neprepoznatih i neliječenih maskiranih depresija kod muškaraca.

U savremenom svijetu depresija je zbog svoje rasprostranjenosti i povezanosti sa samoubistvima jedan od najozbiljnijih i najvažnijih problema mentalnog zdravlja. Ona se danas uspješno liječi kombinacijom lijekova i psihoterapije.

Zbog svih nedaća koje su nas pritisle proteklih decenija, ratova i kriza na svim nivoima, stručnjaci sa sigurnošću tvrde da je maskirana depresija u evidentnom porastu. Smatra se da terapija antidepresivima daje najbolje rezultate kod maskirane depresije.

Dakle, preporuka je da treba u potpunosti prepoznati ovaj poremećaj (maskiranu depresiju) i na taj način eleminirati nepotrebna ispitivanja, nepotrebne odlazake kod liječnika, a sa druge strane na taj način sebi osloboditi dragocjeno vrijeme i cjelokupnu uštedu.

Međutim, da bi ljudi potražili pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, prvenstveno psihijatra, prvo moraju prepoznati da imaju problem. Oni koji su bliski sa depresivnom osobom također moraju prepoznati da postoji problem i ohrabriti je i podržati da potraži stručnu pomoć.

Svijest o tome da postoje i depresije koje ne izgledaju depresivno, zbog čega su još opasnije, može biti od velike pomoći u prepoznavanju maskiranog problema.

 Nije problem samo u glavi

Značajan doprinos u proučavanju maskirane depresije dao je austrijski neurolog i psihijatar dr. Walther Birkmayer. On je maskiranu depresiju smatrao kao metabolički poremećaj.

Za depresiju je, naime, tipičan i poznat poremećaj u metabolizmu kataholamina i serotonina (neurotrasmiteri), pri čemu je Birkmayer smatrao da se efekti takvog poremećaja ne mogu odražavati samo na mozak.

Tako će nedostatak serotonina, koji inače poboljšava i rad crijeva, dovesti do fizičke manifestacije tj. tegoba kao što je opstipacija (zatvor).