Kuhanje može predstavljati pravu nauku, posebno onima koji ne znaju baratati začinima, a so je jedan od najvažnijih začina u svakoj kuhinji. Svaka namirnica razlikuje se sama po sebi i stoga je važan individualan pristup tokom začinjavanja.

So, tačnije natrijev hlorid, osnovna je komponenta svakog jela. So ublažava sastojke, poboljšava okus, reducira vrijeme kuhanja te mnogo više od toga. No, kako bismo pomoću soli dali sve prednosti nekom jelu, treba znati u kojem trenutku kuhanja je dodati.

Na početku ili na kraju kuhanja, pitanje je sad. Sve, naravno, ovisi o tome što kuhate. Pripremili smo jednostavan vodič koji će vam pomoći da naučite upotrebljavati so u kuhinji ovisno o vrsti hrane koju spremate.

Grah – tek kad je gotov

Postoje nesuglasice o tome kada se so dodaje u lonac prilikom kuhanja graha. Tradicionalna vjerovanja kažu kako dodajom soli na početku kuhanja usporavamo termički proces, pa grah, osim što mu dulje treba da se skuha, može ispasti tvrd.

Neki poznati kuhari vjeruju da so može i usporiti i ubrzati kuhanje. Ako pitate nekog kuhara kada treba soliti grah, reći će vam da su ih učili - kada grah u vodi omekša. Ovaj je način ispravan i slaže se s kuhinjom naših baka, stoga od sada grah solite tek kada vidite da je gotov.

 Tjestenina – so na početku

Kada je u pitanju tjestenina, so je uvijek potrebno dodati na početku, odnosno u lonac s vodom u kojem ćete kasnije kuhati tjesteninu. Tjestenina je teški škrob koji za vrijeme kuhanja buja i upija određeni postotak vode kako bi omekšala.

Za vrijeme kuhanja u slanoj vodi, tjestenina upija so s vodom, a rezultat je bolji okus. Pokušate li pak tjesteninu naknadno posoliti, primijetit ćete da neće imati jednako dobar okus.

U lonac s vodom dodajte otprilike kašiku soli jer će tjestenina od toga upiti tek malu količinu soli, a kao rezultat dobit ćete tanjur ukusne tjestenine.

 Riža traži manje soli

Slično tjestenini, rižu također solimo na početku kuhanja kako bi apsorbirala slanu vodu tokom termičke obrade. Razlika je u tome to što nam je za rižu potrebna manja količina soli.

No postoji još jedan razlog. Riža tokom kuhanja, kao što svi dobro znamo, postaje ljepljiva smjesa. Ako so dodamo nakon što je već kuhana, kristali soli će se neravnomjerno zalijepiti za nju pa će svaki zalogaj imati drugačiji okus.

Luk – dvije mogućnosti izbora

So izvlači tekućinu iz hrane. Kada je dodate povrću, omekša ga te je to potrebno uzeti u obzir prije samog kuhanja, imajući na umu šta želimo postići kuhanjem.

Ako želite da luk poprimi tamnu, zlatnu boju te ima karameliziranu koricu, dodajte so na kraju pirjanja. Tako ćete ga začiniti a neće postati gnjecav. Ako ipak želite mekši luk, nastojte ga posoliti na početku kuhanja, odmah nakon što ga stavite na ulje. Tako ćete spriječiti da potamni te će ostati mekan.

 Gljive – malo soli na kraju

Tajna je ukusnih pirjanih gljiva u kuhanju na dovoljno visokoj temperaturi, s tačno određenom količinom ulja koja je potrebna i malo soli na kraju kuhanja.

Gljive su bogate vodom, stoga, ako ih posolite na početku, prerano će otpustiti sve svoje ukusne sokove te će se smežurati i postati gumene. Stoga ih uvijek solite na kraju termičke obrade.

Meso – uvijek na početku

Meso uvijek solite prije početka pečenja. Za vrijeme pečenja na štednjaku, roštilju ili u pećnici, sirovo meso se skuplja i tek kasnije upija sve okuse. Posolimo li sirovo meso prije pečenja (i dodamo uobičajene začine), ono će puno bolje upiti začine te će biti ukusnije.

Krompir – pola odmah, pola na kraju

Sirovi krompir upija so više nego bilo koja druga namirnica, stoga se često preporučuje ubaciti ga u jelo koje smo presolili kako bi izvukao višak.

Prilikom kuhanja krompira, pola količine soli koja piše u receptu dodajte odmah u lonac s vodom kako bi kuhanjem upio slanu vodu. Preostali dio soli dodajte nakon što je krompir kuhan.