Prva infekcija tzv. primoinfekcija virusom herpes simpleksa u dojenačkom periodu i u periodu malog djeteta najčešće je infektivno oboljenje tog dobnog uzrasta. Prije dvadesetak godina ova infekcija bila je na drugom mjestu po učestalosti, iza velikog kašlja i šarlaha. 

Kako dolazi do infekcije

Primoinfekcija virusom herpes simpleksa u dojenačkom periodu nastaje nakon kontakta s odraslom osobom koja boluje od recidivirajućeg (povratnog) herpes simpleksa.

Virus se širi kapljičnim putem, ljubljenjem dojenčeta i putem pribora za jelo. Za razliku od herpes simpleksa odraslih, koji se lokalizira u okolini nosa i/ili usta, prva infekcija virusom herpes simpleksa kod dojenčadi najčešće se smjesti na sluznicama usne šupljine, rjeđe nosa, oka i genitalne regije.

Ovom oboljenju su naročito sklona djeca koja boluju od atopijskih oboljenja i djeca roditelja koji već imaju herpes simpleks. U oba slučaja kod oboljelih već je prisutan oslabljen ćelijski (celularni) imunitet koji olakšava prodor virusa u organizam.

Sklonija su dojenčad u periodu akutnih manifestacija oboljenja grla, disajnih puteva, mokraćnih puteva i probavnog sistema. Zato dojenčad treba čuvati od kontakta s osobama koje imaju recidivirajući herpes simpleks.

Koje su manifestacije bolesti

Jedan od prvih simptoma infekcije je da dijete odbija uzimanje hrane, postaje kenjkavo i bezvoljno. Prilikom pregleda sluznice usne šupljine vide se bjeličaste promjene sa jače crvenim prstenom u okolini.

Promjene su prvo lokalizirane u predjelu nepčanih lukova, zatim se šire na mekano, pa na tvrdo nepce, a u najtežim slučajevima zahvataju svu sluznicu usne šupljine i prelazne sluznice usnica.

Taj najteži oblik primoinfekcije virusom herpes simpleks naziva se aftoid Pospischill-Feyrter-ova bolest.

Dojenče u potpunosti prestaje uzimati hranu zbog bolnih ranica kojima je zahvaćena sluznica ušne šupljine, temperatura je povećana, a limfni čvorovi ispod donje čeljusne kosti i na vratu su natečeni.

Sluznica usne šupljine je erodirana, prekrivena gnojnim naslagama, iz usne šupljine širi se neprijatan miris.

Lučenje pljuvačnih žlijezda je pojačano i pljuvačka u većim količinama cijedi se između poluotvorenih usnica koje dojenče ne može zatvoriti zbog defekta i upalnih procesa.

Ovaj najteži oblik primoinfekcije herpes simpleks virusom zahtijeva smještaj dojenčeta u bolnicu.

Kakva je terapija

Blaži oblici primoinfekcije prolaze za desetak dana. U tom periodu je također potreban nadzor ljekara u ambulantnimi uslovima rada.

Uz antibiotsku terapiju potrebno je dati multivitaminske preparate, a ako dojenče zbog bolova nije u stanju sisati, treba ga hraniti na kašičicu. U tom periodu dojenčad izgube na tjelesnoj težini.

Promjene na sluznici usne šupljine mogu se dva do tri puta dnevno premazivati jedan-postotnim rastvorom gencijane violet ili jedan-postotnim eozinom rastvorenim u vodi.

Na taj način otklonit će se bakterijska superinfekcija koja redovno prati ovo oboljenje.

Što se primoinfekcija virusom herpes simpleksa desi u kasnijem dječijem uzrastu, vjerovatnost lakših manifestacija je veća.

Dojenački period je period nezrelosti imunološke obrane organizma. Zato treba poduzeti neke mjere da se primoinfekcija tada ne desi.

Ako majka ima herpes

Ako majka ima recidivirajući herpes simpleks, ne smije ljubiti svoje dijete u periodu recidiva bolesti i treba staviti masku na lice kada mu prilazi.

Nipošto ne smije stavljati u usta cuclu ili drugi pribor za jelo dojenčeta. Sve to se odnosi i na druge osobe koje imaju recidivirajući herpes, a dolaze u kontakt s dojenčetom.