Važno

Hirurg u službi ljepote

Specifičnost estetske hirurgije: jeste umjetnost, ali prvenstveno hirurška disciplina

Autor: "Zdravlje u kući"
13.03.2018 15:47
A
A
A

Ponukan čestim razočarenjem pacijenata zbog saznanja da ožiljci nakon estetskih operacija moraju postojati (mada najčešće teško uočljivi) ili da su moguće komplikacije procedure i slično, smatram da je vrlo važno pojasniti specifičnosti estetske hirurgije.

Estetska hirurgija jeste umjetnost, ali i prije svega hirurška disciplina. Bliskost ta dva područja je i u tome što je i u hirurgiji i u umjetnosti rezultat najčešće odmah vidljiv i prepoznatljiv.

 Odabir hirurga

No, estetska hirurgija je prevashodno hirurška disciplina i u tom pogledu se ne razlikuje od drugih hirurških specijalnosti. Pacijent treba zaboraviti riječ „estetika“ i zapamtiti riječ „hirurgija“.

Specifičnost estetske hirurgije jeste u činjenici da na operativni zahvat dolazi zdrav čovjek, koji želi i ima pravo da bude ljepši. Pacijentu koji traži konsultaciju iz estetske hirurgije potrebna je različita evaluacija u odnosu na pacijenta kojemu je potrebna rekonstruktivna procedura.

Estetska hirurgija, kao što je istina za sve druge hirurške discipline, nosi određene rizike; svi mogući rizici moraju biti prodiskutovani i dobro pojašnjeni pacijentu.

U današnje doba popularnosti i razvoja estetske hirurgije pacijent se mora dobro raspitati koji je hirurg u mogućnosti najadekvatnije riješiti njegov problem. Dakle, pacijent je odgovoran za odabir hirurga.

S druge strane hirurg i anesteziolog su odgovorni za reduciranje mogućnosti komplikacija i za pacijentovu sigurnost, komfor i privatnost. Što znači da bi hirurg pacijenta trebao uputiti kolegi koji je kvalifikovaniji i kompetentniji za određeni problem. A sve u interesu pacijenta, medicine uopšte i estetske hirurgije kao struke u najužem smislu. Pacijent mora dobiti najviše što je moguće.

Preoperativna očekivanja

Estetska hirurgija je evolutivna grana medicine. Ovakav proces je neophodan. Procedure se konstantno revidiraju da bi se pacijentu ponudilo najbolje moguće rješenje.

Najčešća preoperativna očekivanja pacijenata su:

- Značajno poboljšanje izgleda;

- Poboljšanje vlastitoga osjećanja o sebi;

- Dobijanje više komplimenata o svome izgledu;

- Povećanje samopouzdanja;

- Izgledati mlađe;

- Rješavanje određenoga funkcionalnog problema.

Mada su mnogi zahvati povezani sa željom da se riješe funkcionalni problemi (kod estetske operacije nosa – disanje, kod estetske operacije smanjivanja grudi - bolovi u leđima, kožne promjene ispod dojki itd.). A želja za boljim esteskim izgledom duboko je inkorporirana u (pod)svijest pacijenta.

Individalna je percepcija uzroka estetske disharmonije i pacijentov motiv može biti potpuno drugačiji od percepcije koju hirurg stvara pri razgovoru. Stoga je najvažnije otkriti uzrok pacijentovoga nezadovoljstva i pokušati ga riješiti ukoliko je to ostvarivo.  

Različite procjene

Evaluacija rezultata estetskoga operativnoga zahvata je prevashodno subjektivna, a težina ove specifične grane hirurgije je upravo u mogućoj različitosti percepcije ljepote pacijenta s jedne i hirurga s druge strane.

Odluka za određenu vrstu operativnoga zahvata mora uvažavati pacijentovu motivaciju, stepen zabrinutosti za određeni problem, očekivanje i anticipiranje estetskoga rezultata, ali i najvažnije - mogućnosti rješavanja određenoga problema. Zato je logično da neće i ne može svaki pacijent biti operiran.

Još je Hipokrat primijetio da je od svih umjetnosti, umjetnost liječenja najplemenitija. Samo je mala ali bitna razlika između esteskoga hirurga i npr. slikara. Hirurg svoju viziju ne može slijediti do kraja: mora uvažavati pacijentovu želju pa, ako je ta želja u granicama normalnoga zahtjeva, pokušati je ostvariti u praksi.

Indijski hirurg Sushruta

Podaci o prvim zahvatima i korekcijama nosa stari su i 4 milenija. Najzanimljiviji je svakako sanskrtski tekst "Sushruta Samhita" u kojem se navodi da je briljantni indijski hirurg Sushruta svoje operacije nosa izvodio još 800. godine prije nove ere.

U svom medicinskom priručnikuSushruta je detaljno opisao kako je s čela pacijenta izrezivao kožu po mjeri nosa, kako ju je prišivao na mjesto nosa pritom ostavljajući komadić kože pri vrhu nosa koji nije odrezao kako bi koža ostajala prokrvljena i potom puštao da sve skupa zaraste.

Procvat tokom Renesanse

U Europi je estetska hirurgija procvala tokom Renesanse. Uz razvoj modne industrije u europskim središtima razvijala se i estetska hirurgija koja je u to vrijeme imala pune ruke posla. Sve je trebalo biti lijepo i svi su željeli biti lijepi. Možda je jedan od najpoznatijih pionira estetske hirurgije tog doba bio Italijan Gaspere Tagliacozzi. On je u svojoj ordinaciji u Bologni presađivao kožu s ruku pacijenata na problematična područja lica te je također uspješno korigirao i noseve svojih pacijenata.

Prve reklame

Godine 1901. Derma Featural Company reklamirala je u engleskom magazinu "World of dress" korekcijske operacije nosa, ušiju i bora. Tu često nije išlo sve po planu. Dolazilo je do bijega parafinskog voska, kojim su se koristili u rinoplastici, u druge dijelove lica pa i do pojave raka uslijed njegove upotrebe.

Prvi silikonski implantati

Prva poznata operacija uvećanja grudi silikonskim implantatima izvedena je 1962. godine. Timmie Jean Lindsey, razvedena majka šestoro djece, prva je žena kojoj su ugrađeni silikonski implantati. Lindsey je željela ukloniti veliku tetovažu s prsiju.

Frank Gerow, plastični kirurg koji je radio u bolnici u bolnici Jefferson Davis u Houstonu u američkoj saveznoj državi Teksas, tražio je dobrovoljku koja bi pristala na operaciju povećanja grudi.

Ponudili su operaciju Lindsey koja im je rekla kako bi radije napravila estetsku operaciju ušiju, a oni su pristali pod uvjetom da joj ugrade i implantate u grudi. Uklonili su joj tetovažu i veličinu njenih grudi sa B implantatom su povećali za jedan broj.