Sindrom policističnih jajnika jedan je od najčešćih hormonskih poremećaja u žena, a povezan je s povećanim rizikom od razvoja srčanih bolesti, dijabetesa te raka jajnika i sluznice maternice.
Za razliku od lakših oblika hormonskih disfunkcija koje danas obilježavaju žene mlađe životne dobi, sindrom policističnih jajnika odnosno PCO jedan je od najčešćih hormonskih poremećaja u žena.
Povezan je sa širokom kliničkom slikom popraćenom brojnim metaboličkim promjenama koje bitno mogu utjecati na zdravstveni status žene tokom cijelog njezinog života.
Ozbiljne posljedice
Glavna obilježja sindroma su neregularnost menstruacijskog ciklusa s izostancima menstrualnog krvarenja do čak pola godine i dulje, posljedično otežano zanošenje odnosno neplodnost, te brojni kozmetski nedostaci kao što su pojačana dlakavost tijela i lica, akne, seboreja i pojačano opadanje kose.
Osim kozmetskih nedostataka koji najčešće potiču žene da potraže stručnu pomoć, uz PCO se vežu brojne moguće komplikacije koje bitno mogu ugroziti ženino zdravlje tokom njezina života.
Poznata je povećana učestalost povišenog krvnog pritiska odnosno kardiovaskularnih bolesti, razvoja šećerne bolesti, raka sluznice maternice, jajnika i dojke u odnosu na žene koje ne pate od ovog poremećaja.
Uzrok nije posve razjašnjen
Uzrok razvoja policističnih jajnika nije posve poznat i razjašnjen, ali se smatra da veliku ulogu ima genetski poremećaj za pojedine enzime u metaboličkim procesima u tijelu žene.
Primijećena je i velika povezanost sa smanjenom osjetljivošću na inzulin u pojedinih žena sa sindromom policitičnih jajnika. Vrlo je često ginekološka manifestacija samo jedan od niza brojnih endokrinoloških promjena koje se zbivaju u tijelu žene s PCO-om, pa može nastupiti neadekvatan rad gušterače (hiperinzulinemija), štitnjače, nadbubrežne žlijezde kao i promjena u distribuciji masnoga tkiva u ženinom tijelu.
Terapija je raznolika i prvenstveno ovisi o kliničkoj slici pacijentice, o tome da li je ostvarila svoju reprodukciju, o njezinim željama, laboratorijskim nalazima i terapijskim mogućnostima.
Dva načina liječenja
Od definiranja sindroma početkom prošloga stoljeća terapija je krenula u dva smjera. Prvi je hiruško rješavanje bilo jednostranom ovarijektomijom (odstranjenje jednog jajnika), klinastom resekcijom kojom se odstranjuje dio tkiva jajnika ili drillingom jajnika, a sve s ciljem uspostave urednog menstrualnog ciklusa i spontanog zanošenja.
Konzervativno liječenje podrazumijeva upotrebu hormonske kontracepcije, antiandrogena ili lijekova za stimulaciju ovulacije. Primjenom ovih terapijskih opcija, nažalost, većinom se rješavaju posljedice nemogućnosti začeća, kozmetske promjene (dlakavost, akne, seboreja) ili prijeveniramo nastajanje raka sluznice dok uzročnik problema i dalje ostaje neriješen.
Individualan pristup
Suočene s ubrzanim tempom života danas brojne mlade žene zbog još nesazrijevanja osovine hipofiza – hipotalamus - jajnik te pojačanog lučenja hormona stresa adrenalina i noradrenalina, razvijaju blaže hormonske disfunkcije koje dovode do duljeg krvarenja ili neregularnosti menstrualnog ciklusa s prolazim poremećenim vrijednostima hormonskog statusa.
Svakoj ženi potreban je individualan pristup ovisno o kliničkoj slici, ultrazvučnom nalazu, načinu života, hormonskom statusu terapija i općem tjelesnom statusu. Upravo stoga terapija treba biti ciljana i u skladu sa željama i životnim mogućnostima pojedine žene.
