Fizičarka Sanja Josef Golubić sa zagrebačkog PMF-a, prije nekoliko dana je u uglednom naučnom časopisu "Human Brain Mapping" objavila rad koji bi mogao korjenito da promjeni detekciju Alchajmerove bolesti, a koji su u međuvremenu prenijeli brojni svjetski mediji.

Josef Golubić je, naime, otkrila biomarker koji prije prvih znakova bolesti detektuje Alchajmerovu bolest, što je trenutno teško moguće. On se, pritom, otkriva neinvazivnom metodom, na temelju snimki magnetskih polja koje proizvodi normalna aktivnost mozga. I mogao bi, potvrde li ga klinički testovi, individualno detektovati bolest prije pojave prvih simptoma.

Sve je počelo prije par godina, prije nego što je Golubić, inače zagrepčanka, uopšte doktorirala, kad je njena mentorka sa PMF-a, doktorka Selma Supek, sklopila saradnju sa Univerizetom u Novom Meksiku.

- Naučnici iz njihove laboratorije su radili na projektu u kojem su pokušavali da otkriju neuralni potpis karakterističan za Alchajmerovu bolest. Poslali su nam podatke MEG mjerenja, dakle izmjerene vrijednosti magnetnih polja koje emituje ljudski mozak, ljudi oboljelih od Alchajmerove bolesti i zdravih osoba. Moj zadatak je bio da nađem razliku u procesiranju zvučnih nadražaja između zdravih starijih ispitanika i onih simptomatskih, i to komponente koja se javlja oko 300 ms nakon izlaganja zvuku - priča Golubić za Telegram.hr.

Čovjek zvučni nadražaj prepoznaje nakon 100 milisekundi, a u memoriju ga pothranjuje nakon 300, objašnjava. Ta se komponenta pothrane zvuka u memoriju inače zove P300. Kako ljudi oboljeli od Alchajmera najveća moždana oštećenja na mozgu imaju u temporalnim sljepoočnim režnjevima, upravo tamo gdje su primarni centri za sluh, i kako je Alchajmer bolest koja napada memoriju, pretpostavka je bila da kod ljudi koji boluju od Alchajmera P300 neće funkcionisati kao kod zdravih ljudi.

- Mi smo dobili magnetske snimke i moj je zadatak bio da napravim teorijske proračune. To se zove izračun biomagnetskog inverznog problema i to se nikome baš ne da računati - priča Golubić.

Na projektu je radila ukupno godinu dana.

- Ja sam, zapravo, najproduktivnija između 10 sati uveče i 3, 4, ujutro. Kad radim proračune treba mi mir. Tako da sam veći dio tog posla odradila kući - kaže četrdesetogodišnjakinja.

Golubić kaže da je svoje rezultate objavila u "Human Brain Mappingu" jer je htjela da njeni proračuni dođu u ruke drugim fizičarima koji bi ih mogli provjeriti.