Cirkularna ekonomija je ekonomski sistem zasnovan na ponovnoj upotrebi i regeneraciji materijala ili proizvoda, s ciljem nastavka proizvodnje na održiv i ekološki prihvatljiv način. Zasniva se na tri principa: eliminacija otpada i zagađenja, cirkuliranje proizvoda i materijala i regeneracija prirode.
Energija i cirkularna ekonomija usko su povezane i mogu imati značajan utjecaj jedna na drugu. Cilj cirkularne ekonomije je pokretanje tranzicije sa tradicionalnog linearnog modela proizvodnje i potrošnje po principu "uzmi-napravi-odbaci" na onaj koji se fokusira na efikasnost resursa, smanjenje otpada i kontinuiranu upotrebu materijala unutar sistema zatvorene petlje. Energija igra vitalnu ulogu u omogućavanju i pokretanju ove tranzicije udaljavanjem od fosilnih goriva i usvajanjem obnovljivih izvora energije. Obnovljiva energija je u skladu sa principima cirkularne ekonomije, jer je održiva i može se kontinuirano dopunjavati. Ulaganjem u obnovljivu energiju, preduzeća i zajednice mogu smanjiti svoju ovisnost o ograničenim resursima i pri tom smanjiti emisije gasova staklene bašte.
U cirkularnoj ekonomiji, cilj je stvoriti sisteme zatvorene petlje u kojima se proizvodi, komponente i materijali recikliraju, ponovo se koriste ili prenamjenjuju na kraju svog životnog ciklusa. Energija je potrebna u svim ovim procesima, kao što su prikupljanje, sortiranje i recikliranje materijala. Pored toga, energija je potrebna za ponovnu proizvodnju ili obnavljanje proizvoda kako bi se produžio njihov vijek trajanja. Koristeći energetski efikasne metode tokom recikliranja i ponovne obrade, cirkularna ekonomija može maksimizirati oporavak resursa i minimizirati potrošnju energije. Zamjena proizvodnje fosilnih goriva samo je jedan od načina primjene cirkularnog principa na lanac vrijednosti kompanije. Vodeći se primjenom cirkularnog principa, stvaraju se sistemi u kojima svi materijali ulaze u kontinuirani ciklus, čime se ekonomska aktivnost odvaja od potrošnje konačnih resursa.
Kako to funkcioniše? Na primjer, recikliranje željeza i čelika te aluminija dovodi do velikih ušteda energije u usporedbi sa primarnom proizvodnjom tih metala. Aluminij, čelik i bakar, na primjer, mogu se skoro 100% reciklirati, a činjenica je da proizvodnja aluminija iz recikliranih proizvoda zahtijeva samo 5% energije u odnosu na energiju potrebnu za proizvodnju aluminija kao primarnog metala.
Cirkularna ekonomija promoviše efikasno korištenje resursa, uključujući i energetske resurse. Optimizacijom upotrebe energije, minimiziranjem otpada i poboljšanjem energetske efikasnosti u proizvodnim procesima, preduzeća mogu smanjiti potrošnju resursa, a uz to i utjecaj na životnu sredinu. Na primjer, korištenje energijski efikasnih mašina i tehnologija može minimizirati gubitke energije i smanjiti potrebu za eksploatacijom i preradom sirovina.
EU teži tranziciji na cirkularnu ekonomiju od 2015. godine, odnosno od lansiranja prvog Akcionog plana EU za kružnu ekonomiju. Do 2019. godine, 54 cilja sadržana u tom Akcionom planu su ispunjena, s tim da je provedba nekih aktivnosti još uvijek u toku. U martu 2020. godine Evropska komisija je usvojila novi Akcioni plan cirkularne ekonomije (CEAP), sa sljedećim ciljevima:
- učiniti održive proizvode normom u EU;
- fokusiranje na sektore koji koriste većinu resursa sa visokim potencijalom za cirkularnost, kao što su: elektronika i IKT, baterije i vozila, ambalaža, plastika, tekstil, građevinarstvo i građevine, hrana, voda i nutrijenti;
- osigurati manje otpada: smanjiti ukupnu proizvodnju otpada i prepoloviti količinu rezidualnog (nerecikliranog) komunalnog otpada do 2030. godine;
- osnažiti potrošače te kupce u javnim nabavkama;
- učiniti da cirkularnost funkcioniše za ljude, regije i gradove i
- predvoditi globalne napore u oblasti cirkularne ekonomije.
EU je CEAP-om najavila 35 konkretnih akcija koje će poduzeti u svrhu podrške ovim ciljevima, koje Evropska komisija progresivno ostvaruje od 2020. godine. Neke od najavljenih akcija su već usvojene, postoje i one koje su predložene od strane Evropske komisije i trenutno su u procesu usvajanja, dok su pojedine tek u planu da budu predložene. Pored CEAP-a, Evropski zeleni dogovor (Grean Deal) iz 2019. godine također pruža okvir za djelovanje EU u smjeru tranzicije prema cirkularnoj ekonomiji. Zeleni dogovor je strategija EU-a za promociju rasta, dok istovremeno odgovara na izazove vezane za klimu i životnu sredinu, pretvarajući EU u „pravedno i prosperitetno društvo, sa modernom, resursno efikasnom i konkurentnom ekonomijom u kojoj 2050. godine neće biti neto emisija gasova sa efektom staklene bašte (zasnovano na principu da se iz atmosfere ukloni onoliko stakleničkih gasova koliko ih se uzrokuje proizvodnjom) i gdje je ekonomski rast odvojen od iskorištavanja resursa”. Zeleni dogovor sadrži 47 akcija, od kojih su mnoge od ključne važnosti za tranziciju ekonomije u cirkularnu.
EU razvija sveobuhvatan okvir za podršku tranziciji na cirkularnu ekonomiju. Ovaj okvir obuhvata različite vrste inicijativa, uključujući:
• Regulatorne inicijative: To su zakonodavne mjere koje prolaze kroz proces kreiranja politike EU, obično u obliku uredbi ili direktiva.
• Strateške/sveobuhvatne inicijative: Ove inicijative ocrtavaju budući smjer politike za specifične oblasti ili teme, dajući smjernice za budući razvoj politike.
• Dobrovoljne inicijative: Ovo su neobavezujuće inicijative koje potiču dobrovoljne akcije i opredjeljenja bez zakonskih obaveza.