Darovi prirode

ZELENA SALATA za smirenje i dobar san

Ovo lisnato, zeljasto povrće bogato kalijem poboljšava metabolizam, zdravlje bubrega i rad srca

Avaz.ba
14.12.2017 17:00
A
A
A

Zelena salata pripada grupi lisnatog i zeljastog povrća. Male je energetske vrijednosti jer u 100 grama jestivog dijela ima 15 kalorija pa zbog toga predstavlja omiljenu hranu osoba koje se žele riješiti suvišnih kilograma.

Ima osvježavajući ukus i brzo i lako se vari. Sadrži 90 grama vode, 1,2 grama proteina, 0,2 grama masti i 2,4 grama ugljenih hidrata. Bogata je mineralima: kalijem, kalcijem, magnezijem, fosforom, natrijem, željezom i, u tragovima, bakrom.

Za šećeraše, srčane i bubrežne bolesnike

Zeleni listovi salate bogati su klorofilom koji osvježava sve ćelije. U vanjskim listovima (koji se često bacaju jer ne izgledaju baš najljepše) ima dvostruko više vitamina (provitamina A, vitamin C, vitamine B1, B2, B6) nego u svijetlim (lijepim) listovima u sredini.

Visoki nivo kalija u zelenoj salati doprinosi boljem funkcioniranju metabolizma, lakšem održavanju odgovarajuće ravnoteže vode u organizmu, zdravlju bubrega, srca i boljem funkcioniranju elektrolita u organizmu.

Osim što djeluje na miran i dobar san, preporučuje se nervoznima, odnosno napetim osobama pod stresom. Zelena salata je još značajna po svom diuretičnom i spazmolitičkom djelovanju. Ne sadrži zasićene masti, dakle ni holesterol niti soli.

O ljekovitosti zelene salate svjedoči i naziv za nju: u prošlosti su je mnogi nazivali «travom mudraca». Uživanje salate preporučuje se šećernim bolesnicima te onima koji pate od srčanih ili bubrežnih bolesti, a također i kod gihta.

Zelena salata se smatra „sredstvom za umirenje” jer sadrži laktuin koji je po svom umirujućem djelovanju sličan opijumu. Nosilac ljekovitih svojstava zelene salate je laktukarijum koji djeluje trojako: analgetičko, sedativno (smanjuje nervnu razdražljivost) i hipnotično (izaziva san).

Malo soli, mnogo maslinova ulja

Najčešće se konzumira sirova, u svom prirodnom stanju, i bez ikakvih dodataka. Kao takva, zelena salata je postala nezamjenjivi sastojak u salatama, raznim supama, sendvičima i ostalim jelima. U mnogim zemljama korijen zelene salate se smatra jednako važnim i korisnim kao i njeni listovi.

Najbolje je salatu jesti navečer, prije spavanja. Mnogi za večeru pojedu dva do tri obroka zelene salate (začinjene jabučnim sirćetom i maslinovim uljem) i ništa više pa se osjećaju odlično.


Pri pravilnoj pripremi zelene salate ne stavlja se so (ili se doda vrlo malo) jer je u njoj već ima. Dodatno zasoljena salata izaziva povećanu žeđ. Najbolji recept za pripremu zelene salate glasi: obilno maslinova ulja, vrlo malo soli, jabučnog sirćeta i listića bosiljka te dobro izmiješati.

Pradomovina je Sibir

Pravo porijeklo današnje uzgajane zelene salate nije poznato. Ipak, smatra se da potječe od divlje, samonikle bodljikave salate čija je pradomovina Sibir.

Zelenu salatu jeli su stari Grci i Rimljani.

Grčki liječnik Hipokrat preporučivao je zelenu salatu – kao lijek. Stari Perzijanci znali su da salata utječe na dobar san, a to je, na samom sebi, potvrdio i rimski liječnik Galen.

Postoji mnogo vrsta zelene salate, iz nekoliko različitih familija: endevija eskariol (žuta), radič glavičasti, ledenko, grejt lejk, ledena salata, rimska, zimska…

Danas je moguće birati između stotinu različitih vrsta salate koje su ljudima na raspolaganju tokom čitave godine, jer se uzgaja u plastenicima.

Iz bašte – na sto

Svakako je dobro znati da salatu valja jesti, po mogućnosti, odmah nakon branja jer ona držanjem u frižideru ili u podrumu naglo gubi hranjive materije. Čak i kod povoljnog smještaja i prikladnog transporta – nakon 12 sati u zelenoj salati ima svega 58 posto hranjivih materija, a nakon 2,5 dana – uz povoljan smještaj i prikladan transport – samo 8,3 posto.