Grčki reditelj Konstantinos Ntellas prvi put dolazi na Sarajevo Fest, gdje će predstaviti svoju predstavu koja je već izazvala pažnju i emocije u grčkim gradovima.Njegov umjetnički rad spaja antropologiju, performans i društvenu kritiku, istražujući odnos tradicije, ženskog tijela i kolektivnog sjećanja. Za „Dnevni avaz“ govori o svojim inspiracijama, izazovima i očekivanjima od susreta s publikom u Sarajevu.Ovo je Vaš prvi dolazak na Sarajevo Fest – kakva su Vaša očekivanja i šta za Vas znači predstavljanje rada publici u Bosni i Hercegovini?- Velika je radost i čast biti na Sarajevo Festu prvi put. Sarajevo nosi snažan kulturni i historijski identitet, multikulturalni grad koji je mnogo toga izdržao, ali i dalje stvara, pamti i gleda naprijed. Predstaviti svoj rad ovdje za mene je prilika za živ dijalog s publikom s kojom dijelimo mnogo zajedničkog, ali i različitog – da razmijenimo misli, senzibilitete i vizije. Ne dolazim s nekim posebnim očekivanjima, već s nadom u iskreni susret.<h2>Narodni rituali</h2>Predstava koju donosite bavi se tijelima starijih žena i povezuje ih s narodnim vjerovanjima i ritualima. Koji je bio početni impuls za takav istraživački i umjetnički pristup?- Moja istraživanja se temelje na rodnom aspektu narodnih rituala i načinu na koji pozorište može utjeloviti antropološku perspektivu nematerijalne kulturne baštine. Početna tačka bila je želja da dam glas i vidljivost starijim ženama iz ruralne Grčke i Balkana, koje su često zanemarene. U mnogim društvima, pa i danas, starija ženska tijela postaju nevidljiva, a ako se i spominju, rijetko se povezuju s elementima ženstvenosti. Želio sam istražiti vezu između ženskog i metafizičkog svijeta u narodnom kontekstu, kako bih na scenu donio i „opasnu“ stranu tih žena – njihovu mudrost, iskustvo i ogromnu simboličku moć koju nose kroz vjerovanja, rituale i usmenu tradiciju. Povezujući lične priče s vještičarstvom i religijskim običajima, pokušao sam predstavu oblikovati kao podsjetnik na kolektivno pamćenje i ulogu tih žena kao čuvarica prostora između smrtnog i besmrtnog.Kako je izgledao proces rada s izvođačima, posebno u trenucima kada muškarci preuzimaju uloge žena?- Proces je istovremeno zahtjevan i inspirativan. Kada mladi muškarci preuzimaju uloge starijih žena iz prošlih generacija, izazov nije u imitaciji spoljašnjih osobina, već u fizičkom dosezanju istine ženskog tijela koje je živjelo i radilo u potpuno drugačijim okolnostima. Započinjemo s vlastitim sjećanjima i porodičnim iskustvima, a zatim ih širimo u univerzalne dimenzije. Radili smo kroz autoetnografski pristup – osluškujući, istražujući fizičnost, rituale i običaje iz regije Tesalije. Tako su izvođači mogli prevazići rod i dohvatiti suštinu tih žena – njihovu kombinaciju ranjivosti i snage. Naravno, bilo je i teškoća, jer je predstava počela 2023. i igrala se na različitim scenama, od pozorišta do seoskih trgova, a za izvođače je to bio prvi profesionalni rad nakon akademije. No, upravo ti izazovi otvaraju put ka dubljoj interpretaciji i izgradnji odnosa povjerenja među nama.<h2>Društveno-politički fenomen</h2>Vaš rad povezuje performans, antropologiju i društvenu kritiku. Koliko je važno da pozorište bude i prostor istraživanja, a ne samo estetskog doživljaja?- Vjerujem da je pozorište uvijek bilo više od estetike – ono je društveno-politički fenomen s estetskim kodom. To je prostor u kojem društvo može sagledati sebe, preispitati pretpostavke i zamisliti alternative. Istraživački pristup omogućava nam otkrivanje skrivenih glasova, zaboravljenih praksi i složenih realnosti, dok performans ima moć da sve to sažme u jedan pokret ili rečenicu. Pozorište je za mene živi laboratorij, forum u kojem umjetnici i publika zajedno komuniciraju i grade dijalog.Predstava je već igrala u grčkim gradovima. Kako je publika reagirala na ovako specifičnu temu i šta očekujete u Sarajevu?- Publika u Grčkoj reagovala je s velikom otvorenošću i emocijama – ne samo stariji, nego i mladi ljudi. Mnogi su rekli da su na sceni prepoznali svoje majke ili bake, što je bilo veoma dirljivo. Nakon predstava često bih čuo publiku kako međusobno dijeli porodične priče, i tada bih pomislio da je performans uspio probuditi godine tišine. Iako tema izgleda specifično i vezano za određeni prostor i vrijeme, zapravo se dotiče univerzalnih pitanja – starenja, sjećanja, ženskog tijela i čuvanja tradicije. Kao umjetnik sam uzbuđen da vidim reakcije publike u Sarajevu, jer svaka kultura donosi svoju rezonancu. Kao istraživač, međutim, ne pravim pretpostavke – svaka nova publika je prilika da obogatimo priču.U ranijim projektima često ste istraživali odnos tradicije i savremenog društva. Kako se Vaši prethodni radovi povezuju s ovom predstavom?- Od svojih prvih projekata istražujem kako tradicija oblikuje naše živote danas i kako tradicionalne pjesme, plesovi i rituali mogu komunicirati sa savremenim formama. U nekim projektima vezanim za antičku tragediju uključivao sam i građane u izvedbu, kao produžetak antičkog Hora. U Sofoklovoj „Antigoni“ (2018, Epidaur) i u Italiji (2019), koristili smo lokalne pjesme i himne kojima je zajednica podučavala izvođače. Ova predstava nastavlja to istraživanje, ali sa fokusom na tijela starijih žena kao nositeljica kulturnog pamćenja. Dakle, to nije promjena pravca, već produbljivanje mog dugogodišnjeg puta.Koliko Vas kulturni prostor Balkana i Mediterana inspirira i vidite li sličnosti između Grčke i Bosne i Hercegovine u teatarskoj tradiciji i senzibilitetu publike?- Balkansko-mediteranski prostor stalni je izvor inspiracije. Dijelimo historije suživota i sukoba, bogatu tradiciju pripovijedanja, muzike, rituala i običaja, sličnih ili potpuno različitih izraza. To ga čini izuzetno plodnim za istraživanje. I Grčka i Bosna i Hercegovina nose u sebi spojeve Istoka i Zapada – od zapadnih tipova uličnog teatra do osmanskog sjenovog pozorišta. Naravno, proporcije uticaja zavise od istorije svake zemlje, što cijeli prostor čini fascinantnim i jedinstvenim. Radujem se vidjeti kako će publika u Sarajevu reagovati.<h2>Naredni planovi </h2>Koji su Vaši naredni planovi – da li nastavljate u istom pravcu ili slijedi novo poglavlje u vašem radu?- Predstojeća godina donosi i nastavak i nove projekte. „Stare dame koje beru koprivu“ nastavlja se igrati i treću sezonu u Atini i drugim grčkim gradovima i selima. Na proljeće 2026. vraćam se projektu o vampirima i bićima Podzemlja kroz balkansko-grčke folklorne priče. Također, Eshilovi „Perzijanci“, koji su premijerno izvedeni ovog ljeta, kreću na turneju 2026. Uz to, nastavljam doktorska istraživanja o materijalnoj kulturi i pozorištu, fokusirajući se na upotrebu narodnih nošnji u modernom Grčkoj.

Predstava Experimenta Art Company „Stare dame koje beru koprivu“ 6. septembra na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Pozorište je društveno-politički fenomen s estetskim kodom

Ntellas: Proces je istovremeno zahtjevan i inspirativan

Grčki reditelj Konstantinos Ntellas za „Avaz“ o dolasku u Sarajevu i očekivanjima publike: Pozornica je laboratorij kolektivnog pamćenja i dijaloga

Bihać i Krajinu je potresla vijest o tragediji u kojoj je ugašen jedan mladi život.Kako su za portal "Avaza" potvrdili iz MUP-a USK, u pitanju je 26-godišnji mladić koji se objesio.- Jučer je bila dženaza. Objesio se, policija ga je pronašla kada je izvršila uviđaj - naveli su iz policije.Tragedija se dogodila u mjestu Sokolac u Bihaću.Ako imate suicidne misli pozovite plavi telefon. Savjetodavna linija za anonimnu i besplatnu pomoć mladima i djeci u Bosni i Hercegovini -&nbsp;080 05 03 05.

Jučer je bila dženaza. Objesio se, policija ga je pronašla kada je izvršila uviđaj, naveli su iz policije

Užas u Bihaću: Ubio se mladić, imao je samo 26 godina

Emisija koja je obilježila jedno televizijsko vrijeme „Nedjeljno popodne“ vraća se u potpuno novom ruhu.Urednica i voditeljica Emina Hodžić ispričala je za „Dnevni avaz“ šta gledatelji mogu očekivati, kako se priprema za emisiju i koji je njen lični pečat koji želi ostaviti publici.Šta nas sve očekuje u novoj emisiji koju ćete voditi?- Novi format Federalne televizije „Nedjeljno popodne“ kolažna je emisija koja donosi obilje zabave, porodičnih tema, muzike i sporta. S kućnim bendom „Kosta i zdravo starenje“ uživat ćemo u nostalgičnim i aktuelnim muzičkim hitovima, a u voditeljskom dijelu pridružit će mi se kolega Nedim Malkočević.Objavljujemo putopise, reportaže, svjetske zanimljivosti, priče s pijace i kuhinje, zapise o našoj svakodnevici. O kulturi govora i pristojnosti - u susretima sa Jasminkom Šipka, a o filmu sa Sarom Ristić i, naravno, sa sada već prepoznatljivim Gradolovcem Enesom Pašićem upoznajemo naše gradove iz jednog posebnog ugla… Puno topline iz Hercegovine donosi nam Rosanda Zovko, a na obalama rijeke Une reporterske priče će nam otkrivati Anita Ibradžić.Malo ili puno ćemo „zagrabiti“ zanimljivosti iz svijeta interneta i društvenih mreža, što priprema Almina Hajradinović, a i ove, nadam se duhovite i zanimljive sadržaje, razbacati kao slatke bombone unutar našeg „Nedjeljnog popodneva“. Sve to uz nadu da ćemo biti zanimljivi, aktuelni, nostalgični, ali i moderni istovremeno. Moram napomenuti i da se emisija „Nedjeljno popodne“ vraća nakon duže od 20 godina ponovo u program Federalne televizije.Po čemu će se ova emisija razlikovati od drugih na televiziji?- S puno vedrine, pozitive, angažiranosti i humora, vjerujem da ćemo biti posebni uz obećanje kako ćemo uvijek pratiti želje našeg gledateljstva. Atmosfera u studiju će uvijek biti prijateljska, bez potenciranja konflikta, poticajna za goste, intimna i emotivna. Podsjeća svake nedjelje na dolazak dragih gostiju u kućni posjet prijateljima, te svaki razgovor podrazumijeva uključenost voditeljskog para kroz transparentne emocije, povlačenje paralela sa vlastitim životom, po mogućnosti sarkastičnim opažanjima i pogledima na društvo i život uopće.<h2>Izazovi i nepredviđene situacije</h2>Koji Vam je najveći izazov u ulozi urednice/voditeljice ovakvog formata?- Sa izazovima se suočavamo svakodnevno, i svakog časa imamo neke nove nepredviđene situacije. Ali znate kako kažu – pravi tim za pobjede ne mijenjajte. Već dugo, još od magazina „Pretežno vedro“ koji je počeo sa emitovanjem 2020. godine, preko jutarnjeg programa „Dobro jutro, BiH“, saradnja sa urednikom Ivicom Pjanićem je zaista veliko zadovoljstvo. Zajedno uređujemo i ovu emisiju i nekako je smatramo krunom svega dosadašnjeg, posebno i zbog povjerenja novog menadžmenta koji zaista želi samo dobar i kvalitetan program. Velika je to odgovornost, ali mnogo veće zadovoljstvo.Koliko se televizija i posao voditelja promijenio od vremena kada ste počeli pa do danas?- Neke stvari se ne mijenjaju i vrlo važno je da ne izgubimo dozu samokritičnosti, ali i ambiciju i onaj žar zbog kojeg se ovaj posao voli. Uvijek možemo dodatno brusiti ono što je dobro.Televizija kao medij se prilagođava novim medijskim trendovima, navikama publike gdje je jedino važno održati povjerenje. Ja volim televiziju i to je moj poziv. S ljubavlju i zahvalnošću želim s ekipom opravdati veliko povjerenje i u ovaj novi profesionalni izazov na mojoj, na našoj Federalnoj televiziji.<h2>Dobra priprema</h2>Na koji način se pripremate za emisije i koliko je tu važna improvizacija?- Iz dobre pripreme proizilazi i dobra improvizacija, ali uvijek je dobra priprema na prvom mjestu. Kada vladate temom – u ovom slučaju kroz našu emisiju to je i nekoliko različitih tema – onda nije važno koliko razgovor traje, ukoliko znate šta hoćete od sagovornika. Nekad je pet minuta dovoljno da se dobije jasna poruka.

Kada govorimo o nepredviđenim situacijama – a uvijek ih je, i to je televizija – s vremenom se naviknete. Mi se često u redakciji zezamo da više volimo da nešto krene krivo u pripremi, nego kada je sve mirno, jer tada obično uživo nastaje haos. Ali sve se premosti i izmjene su u sekundama, za koje mi samo znamo, i to je ustvari improvizacija gdje je ključan unutrašnji mir.Šta biste voljeli da ostane Vaš lični pečat i poruka publici kroz ovu emisiju?- Želimo da se naši gledatelji opuste i uživaju uz „Nedjeljno popodne“. Da ostvarimo otvorenu i odgovornu komunikaciju kako bi „Nedjeljno popodne“ postao termin oko kojeg se okupljaju naše porodice. Zaista vjerujem da uz poštenje i marljivost otvaramo lijepe stranice unutar programske sheme Federalne TV. Zato se radujem i pozivam na naša nedjeljnja druženja uz puno muzike i zabave.<h2>Najveće bogatstvo</h2>Da li Vas publika češće prepoznaje po profesionalnim dostignućima ili po privatnom životu?- U vremenu kada smo najviše izloženi, bez obzira na to da li se bavite javnim poslom ili ne, jer danas su svi mediji za sebe, naša privatnost je naše najveće bogatstvo. Sve što možemo činiti je dati najbolje od sebe.

Sa izazovima se suočavamo svakodnevno, i svakog časa imamo neke nove nepredviđene situacije, kazala je

Hodžić: S puno vedrine, pozitive, angažiranosti i humora, vjerujem da ćemo biti posebni

Voditeljica Emina Hodžić o emisiji "Nedjeljno popodne" na FTV-u: Nakon više od 20 godina ponovo u programskoj shemi televizije

Ime i prezime: Ramiz Selak.Datum i mjesto rođenja: 3. 11. 1998.Šta prvo uradite kad se probudite: Ugasim alarm jer bih inače sve prespavao.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Vjerovatno inspektor.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Pjevanje.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Telefon, jer ako ne slikaš i ne objaviš story, kao da nisi ni bio.Najdraža pjesma: Ima ih mnogo, ali je to definitivno moja „Ide nam“.Šta gledate na televiziji: Netflix.Šta Vas nervira: Laž i petljanje.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Pjesmu.Čega se plašite: Ajkula, sad i zauvijek!S kim najradije pijete kafu: S roditeljima.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Plava.Ko Vam je uzor: Roditelji.Najdraži pisac: Abdulah Sidran.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavio bih sve ratove.Omiljeni muzičar ili bend: Ima ih mnogo, ali bih izdvojio Eldina Huseinbegovića.Posljednja knjiga koju ste pročitali: Bogat otac/Siromašan otac.Tim za koji navijate: Željezničar.Omiljena narodna izreka: Kako siješ, tako ćeš i žnjeti.Koje pitanje najviše mrzite: Kada ću se ženiti?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Ne mogu izdvojiti.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Havaje.

Najdraži pisac mi je Abdulah Sidran

Pjevač Ramiz Selak: Bojim se ajkula, sada i zauvijek

Džejla Glavović-Očuz, uspješna bosanskohercegovačka manekenka, ostavila je značajan trag na svjetskoj modnoj sceni. Još 2002. godine osvojila je titulu Miss Earth na Filipinima, donoseći Bosni i Hercegovini prvu internacionalnu krunu s ovog prestižnog izbora.Njen rad i stav prema modi odražavaju duboku filozofiju da moda nije samo odjevni predmet, već moćan oblik umjetnosti i ličnog izraza. <h2>Prava umjetnost</h2>U razgovoru za „Dnevni avaz“ dotakla se Sarajevo Film Festivala, svojih modnih izdanja na crvenom tepihu, ali i samih trendova u modnoj industriji.- Crveni tepih Sarajevo Film Festivala je trenutak kada moda postaje prava umjetnost i sredstvo komunikacije. Tamo umjetnost, kultura, film i moda dišu kao jedno. Haljina nije samo komad odjeće, ona nosi priču, poruku i emociju – ističe Glavović-Očuz.

Dodaje da nije teško pronaći pravu toaletu kada znate šta želite da izrazite.- Za mene je najvažnije da sve bude autentično, da odražava mene i duh festivala – ističe Džejla.<h2>Vjeran sebi</h2>Prema njenim riječima, moda nije nešto što može da nestane ili izgubi značaj, već fenomen koji nas okružuje svaki dan, te to nije samo izbor odjeće.- To je stil života, način na koji izražavamo sebe i svoje unutrašnje stanje. Možda se industrija mijenja, ali moda nikada ne gubi svoju važnost – ona se samo transformiše i prati duh vremena u kojem živimo – dodaje Džejla.

Jedan od najvećih izazova u modnoj industriji, kako kaže, jeste ostati vjeran sebi, jer najteže je naučiti kako ostati svoj u svijetu koji često diktira standarde i pravila.- Model mora imati snagu da kaže: „Ovo sam ja“ i da u tome istraje. Bilo je trenutaka kada je hrabrost i karakter bilo neophodno pokazati, ali upravo su me ti momenti oblikovali. Istinska ljepota i snaga kriju se u autentičnosti – navodi Glavović-Očuz.Promjene su nezaobilazan dio mode, ali i trajne vrijednosti imaju svoje mjesto, a Džejla ističe da je moda živa i diše zajedno s društvom.- Inovacije donose svježinu i pomjeraju granice, ali je jednako važno ne izgubiti fokus na kvalitet i trajne vrijednosti. Najbolje je kada postoji balans – da moda inspiriše novim idejama, ali i da ostane umjetnost koja traje – poručuje Džejla Glavović-Očuz.

Model mora imati snagu da kaže: „Ovo sam ja“ i da u tome istraje, ističe Glavović-Očuz

Godine 2002. osvojila je titulu Miss Earth

Džejla Glavović-Očuz za "Avaz" o trendovima i pojavljivanju na SFF-u: Moda je fenomen koji nas okružuje i stil života

Sarajevo Film Festival je uveliko iza nas, a posebnu pažnju je privukla projekcija filma “Staza”, u kojoj glavnu ulogu tumači naš olimpijski sankaš Mirza Nikolajev.U razgovoru za „Dnevni avaz“, Nikolajev otkriva kako je izgledao njegov put kroz snimanje filma, reakcije publike, ali i izazove koji ga čekaju na stazi — u nadolazećoj olimpijskoj sezoni.<h2>Pozitivne reakcije </h2>- Iskreno, nisam očekivao ovoliki broj ljudi i toliku emotivnu reakciju od publike. Toliko popunjenih projekcija, a posebno prijatelji i rodbina. Bilo je to pravo iznenađenje - ističe Mirza, koji je bio duboko dirnut reakcijama gledatelja.Film “Staza”, koji prati njegovu sportsku karijeru i život, izmamio je nevjerovatnu emociju među gledateljima, a pozitivni komentari nisu izostali.

- Neki su film gledali više puta, primjećivali nove detalje, a reakcije su bile nevjerovatne. Ljudi su plakali, a ja nisam mogao vjerovati koliko su se povezali s pričom – kaže Nikolajev, koji je s oduševljenjem dočekao i nagradu za najbolji film od publike.Film je, osim toga, postigao rekordnu ocjenu od 4,96, što je najviša ocjena koju je publika dala svim filmovima na SFF-u, pa i onima koji nisu dokumentarni.- To mi je stvarno ušlo u srce, nisam mogao da vjerujem - priznaje.<h2>Nastanak filma</h2>Priča o filmu počinje kada je reditelj Rajan Sidhoa (Ryan Sidhooa) slučajno zalutao na stazu gdje je Mirza trenirao.- Nije bilo nikakvih ozbiljnih planova, Rajan je bio turist, a kada je shvatio da o stazi i našem sportu nije snimljen film, odlučio je da to promijeni - objašnjava Mirza.Iako su u šali spominjane mogućnosti nastavka, Mirza smatra da bi to bila prevelika odgovornost, te dodaje da je Rajan već dovoljno dao, nakon svih tih godina i truda.- Za sada to nije opcija, ali ko zna. Možda će se u budućnosti pojaviti neka nova priča koja bi se mogla razviti - kaže Mirza uz smijeh.Nakon ogromnog uspjeha filma, Mirza se vraća svom osnovnom pozivu — sportu. Olimpijska sezona pred njim donosi veliku odgovornost i izazove.- Pripreme su u punom jeku. Sezona počinje u oktobru, kada bih polovinom tog mjeseca trebao ići u Latviju. Onda me čeka duga sezona, jer je u pitanju olimpijska sezona. Idu kvalifikacije za iduću Olimpijadu. Imat ću sedam traka, to je decembar i januar. Cilj mi je da budem bliži broju 25, jer samo 25 ljudi ide dalje, tačnije na Olimpijske igre – objašnjava Nikolajev.Osvrnuo se i na finansijsku situaciju kad je riječ o sportu, te kaže da tu nikada nije bilo bajno, ali motivacija je ključna.- Finansijski, situacija je kao i uvijek loša. Ali motivacija, želja i upornost su tu, to je ono što me pokreće - kaže Mirza, ističući da je najvažnije dati sve od sebe i ne odustajati.<h2>Proces snimanja</h2>Proces snimanja trajao je skoro deset godina, a iako su u početku imali ideje za kratki film, na kraju je projekt prerastao u dokumentarac koji je pratio Mirzu i njegove kolege kroz ključne trenutke njihovih života. Bilo je puno izazova, ali su, kako kaže Mirza, ti trenuci snimanja prošli gotovo bezbolno.- Na početku je bilo čudno, ali nakon nekoliko mjeseci nisam više ni primjećivao kameru, osjećao sam se kao da smo samo ekipa koja je tu zajedno - prisjeća se Mirza.

Film je postigao rekordnu ocjenu od 4,96, što je najviša ocjena koju je publika dala svim filmovima na SFF-u

Nikolajev: Film je pobrao simpatije publike

Mirza Nikolajev za “Dnevni avaz” o filmu “Staza”: Reakcije publike su me iznenadile, ljudi su plakali

Od influenserskih videa do autorske emisije na televiziji – mlada i energična Ena Avdić uspješno je zakoračila u svijet novinarstva, a njena emisija „Hot Date“, koja se emitira na OBN televiziji, već je stekla pažnju publike.U razgovoru za „Dnevni avaz“, Ena otkriva kako je izgledao njen put od društvenih mreža do voditeljskog posla, koje izazove je susretala, ali i zašto autentičnost smatra najvažnijim dijelom svakog projekta kojeg se prihvati.<h2>Logičan slijed</h2>Kako je došlo do prelaska iz svijeta influensinga u voditeljski posao?- Sasvim prirodno. Ja sam i ranije radila kao voditeljica u jednoj zabavno-edukativnoj emisiji, tako da je „Hot Date“ kao moja autorska emisija bio logičan slijed. Godinama sam radila na toj ideji, tako da taj „prelazak“ zapravo nisam ni osjetila.

Šta Vam je predstavljalo najveći izazov kada ste prvi put stali pred kamere?- Prvi put sam pred kamere stala sa tri godine i od tada ih obožavam. Ovo je zaista posao koji volim, tako da, iako ima izazova, sa lakoćom i osmijehom ih prihvatam.Koliko Vam iskustvo s društvenih mreža pomaže u ovom novom poslu?- Mnogo. Godinama snimam sadržaj za društvene mreže, a rekla bih da mi je YouTube najviše pomogao da se opustim pred kamerom, budem svoja i razvijem osjećaj za publiku.<h2>Priprema za sve</h2>Da li je lakše biti spontan na mrežama ili pred TV kamerama?- Po prirodi nisam baš spontana osoba, tako da mi je potrebna jednaka priprema i za jedno i za drugo. Ne mogu reći da mi je jedno lakše ili teže, jer uvijek dajem sve od sebe – bez obzira na platformu.

Kako je publika reagirala na Vašu promjenu karijere?- Mislim da su to već očekivali. Autorska emisija u formatu podcasta je nešto što mi moji pratioci godinama predlažu. Po reakcijama vidim da su oduševljeni i to mi je ogroman vjetar u leđa.Da li sebe i dalje doživljavate kao influensericu ili sada primarno kao voditeljicu?- Ne volim se stavljati u kutije. Sebe doživljavam kao kreatoricu sadržaja i taj posao radim na dvije platforme – TV i društvene mreže. Oboje me ispunjava.Šta donosi veću tremu – live nastup ili objava na društvenim mrežama?- Naravno, live nastup. Mada, uvijek imam neku zdravu dozu treme, šta god da radim – to je moj motivator.

Gdje se vidite u budućnosti – više u medijima ili u digitalnom prostoru?- Tamo gdje budem sretna. Iskreno se nadam da će to i dalje biti podjednako u obje strane, jer uživam u obje uloge i mislim da jedna bez druge nisu autentična „ja“.<h2>Lični pečat</h2>Koliko je važno da voditelj ima „lični brend“, a koliko da se prilagodi formatu emisije?- Za mene je lični pečat ključan. „Hot Date“ ne bi bio to što jeste da ga nisam u potpunosti prilagodila sebi, jer to jeste moja emisija. Ako sadržaj ne oslikava mene – onda ne funkcioniše.

Prvi put sam pred kamere stala sa tri godine i od tada ih obožavam, kaže Avdić

Ena Avdić za „Avaz“ otkriva kako je iz influenserskih voda prešla na male ekrane: Ne volim se stavljati u kutije, ja sam kreatorica sadržaja na dvije platforme

Dok se cijeli region vrti u krugovima ekonomskih, političkih i društvenih problema, jedno je neosporno – mi, Bosanci i Hercegovci, smo nenadmašni u jednoj disciplini. Ne, nije ni fudbal, ni košarka, ni bilo koji drugi sport ili nauka. Mi smo najbolji u muzičkim takmičenjima. Kad sve drugo zakazuje, tu barem postoji neka utjeha.Uzmimo za primjer „Zvezde Granda“. Ako pogledate pobjednike posljednjih 15 godina, primijetit ćete poznata imena iz Bosne i Hercegovine. Od Džejle Ramović, Mirze Selimovića, Ibre Bublina, pa sve do Amara Gileta – gotovo kao pravilo, bosanski glasovi osvjetljavaju prvo mjesto. Da ne spominjemo i ostale regionalne festivale i emisije, gdje Bosanci redovno odnose krune.U „Zvezdama Granda“ je gotovo postala praksa da prvo mjesto uvijek pripada nekome iz Bosne i Hercegovine, valjda smo toliko predani u glasanju za naše, da i ne biramo i ne slušamo, već je najvažnije da naš bude prvi. Onako žustro i jako glasamo, kao da nam život zavisi od toga. Iako, posmatrajući to reklo bi se da smo i po drugim pitanjima vrlo ažurni, međutim, kad treba podignuti glas oko društvenih pitanja, tada nastaje tajac.Možda nam je u ovom suludom vremenu ostala samo muzika kao slamka spasa, pa čim vidimo da neko s naših prostora zapjeva u nekom od muzički takmičenja, to shvatamo kao ljudsku obavezu da glasamo za njega.Uskoro kreću „Pinkove zvezde“, možda ćemo sada i tu da narednih nekoliko sezona Bosance i Hercegovce dovodimo do pobjeda, jer smo definitivno u “Zvezdama Granda” uzeli primat koji teško ko može da nadvlada.U krajnjoj liniji, dok se drugi bave političkim igrama i prepucavanjima, mi kroz pjesmu šaljemo poruku – nije sve izgubljeno. U svemu drugom smo na margini, pa bar u muzici možemo ponosno da kažemo da smo prvi.&nbsp;

Možda nam je u ovom suludom vremenu ostala samo muzika kao slamka spasa

Ako ništa, bar smo muzički prvaci

Ime i prezime: Emira Mekić, ali me svi znaju kao Emu.Datum i mjesto rođenja: 15. oktobar 1992., Bijelo Polje, Crna Gora.Šta prvo uradite kad se probudite: Sjednem u tišini. Taj prvi trenutak mira na početku dana mi je jako važan.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Bila bih estetski hirurg i dalje bih uljepšavala ljude, samo drugim alatima. Ljepota je umjetnost, bez obzira na formu.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Prodaja životnog osiguranja. Da budem iskrena, posao koji više ne bih poželjela raditi.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ogledalo. I zbog praktičnosti, višefunkcionalnosti i zbog simbolike – da se sjetim ko sam, čak i kad sve drugo nestane.Najdraža pjesma: Zavisi od raspoloženja, ali uvijek biram pjesme koje imaju emociju i neku tihu snagu.Šta gledate na televiziji: Sve što uključuje misteriju, dobru režiju i makar jednog sarkastičnog lika. Volim priče koje ostanu u mislima i kad ekran zamrači.Šta Vas nervira: Buka i drama bez razloga i posebno površnost kod ljudi.Najdraži grad: Grad koji diše srcem - Sarajevo.Najvredniji predmet koji posjedujete: Zvučat će čudno, ali jedan obični kamen neprocjenjiv zbog simbolike, jer je nosio težinu emocije i pažnje.Čega se plašite: Ne pričam o svojim strahovima, ali, recimo, insekti.S kim najradije pijete kafu: S onima s kojima mogu pričati bez filtera – ili šutjeti bez pritiska.Omiljena društvena mreža: Instagram, u posljednje vrijeme i TikTok.Najdraža boja: Crna – elegantna, jaka i bezvremenska.Ko Vam je uzor: Ljudi koji znaju ko su, ne boje se grešaka i imaju empatiju.Najdraži pisac: Gijom Miso (Guillaume Musso) – njegova svaka knjiga je kao razgovor s nekim ko vas već poznaje. Imam ih sve – i svakoj se vraćam.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Uvela bih više njege – ne samo kože, već i duše. Jer ljudi koji se osjećaju dobro, čine i druge da se tako osjećaju.Omiljeni muzičar ili bend: Biram po emociji, ne po imenu. Muzika koju osjetiš dušom, a ne samo u ušima.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Sretna i uspješna” – naslov govori sve što želim i sebi i drugima.Tim za koji navijate: Trenutno nijedan.Omiljena narodna izreka: “Ljude ne možemo ničemu poučiti; možemo im samo pomoći da to otkriju u sebi”.Koje pitanje najviše mrzite: Kada ćeš se udati?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Onaj koji nije savršen, ali zna koliko vrijedi. Volim likove koji griješe, ali rastu.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Japan i Kina.

Bila bih estetski hirurg i dalje bih uljepšavala ljude, samo drugim alatima. Ljepota je umjetnost, bez obzira na formu.


Model Ema Mekić: Ne pričam o svojim strahovima

Dva dana nakon što je Smiljan Novak iz Zenice preminuo i nepomično ležao u svom stanu, komšije su konačno pronašle njegovo tijelo. Iako su pokušavali kontaktirati nadležne institucije, niko nije želio preuzeti odgovornost za organizaciju ukopa.U situaciji bezizlaza, pomoć je pružio hfz. Sumedin ef. Kobilica, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Zenici, koji je poznavao Smiljana iz naselja Brist. Efendija je samostalno odlučio organizirati i finansirati ukop, ističući da to radi iz ljudskosti i poštovanja prema svom komšiji.- Nisam očekivao medijsku pažnju, ali kao musliman i čovjek želim da se o ovome govori. Briga o komšiji je temeljna vrijednost naše zajednice – kazao je ef. Kobilica.On je odmah stupio u kontakt s protojerejem Markom Malešem, policijom i pogrebnim preduzećem „Neven“, dogovorio besplatne usluge i najniže troškove. Kasnije se javila i Smiljanova sestra iz Zagreba, koja je preuzela organizaciju i finansiranje ukopa.Efendija je zahvalio i lokalnim policijskim zvaničnicima na podršci, poručivši da svi moramo voditi računa jedni o drugima, posebno u teškim trenucima.Ovaj slučaj podsjeća na to koliko je važna solidarnost i koliko jedan čovjek, poput hfz. Kobilice, može učiniti kada sistem zakaže. Njegov čin humanosti i odgovornosti sada je primjer zajedničke brige i poštovanja u zajednici.

Odmah stupio u kontakt s protojerejem Markom Malešem

Kobilica: Svi moramo voditi računa jedni o drugima

Hfz. Sumedin ef. Kobilica: Veliko srce imama iz Zenice

Pjevačica Ana Nikolić već danima je u žiži javnosti zbog snimka koji je objavila na svom Instagram profilu, a u kojem se vidi da je sva u modricama, a za sve to krivi svog tadašnjeg partnera kompozitora Gorana Ratkovića Raleta.U ekskluzivnom razgovoru za “Dnevni avaz”, pjevačica Ana Nikolić razjasnila je šta se desilo, kako je došlo do eskalacije u odnosu, te stavila tačku na brojne spekulacije koje kruže medijima, ali se i dotakla pitanja treće osobe u njihovom odnosu, uključujući i Olju Bajrami.- A znaš šta? Nije, znači nemojte Olju Bajrami više provlačiti, prvo nije tačno, drugo, neću da više pravi marketing preko mene – započinje Nikolić priču o sukobu s Raletom.<h2>Stara vijest</h2>Pjevačica naglašava da je sve u vezi s Oljom Bajrami stara vijest koja se desila prije nekoliko godina, te da su to nagađanja, istina je zapravo drugačija, i razlog eskalacije u odnosu je nastao zbog šminkerke. - U vrijeme kad sam ja bježala iz kuće, nisam htjela da sjedim, a gospodin u 5.30 kaže, evo nove prilike, pošto se same nude šminkerke lažne, njegov broj je stojao na Instagramu, više ne stoji. Onda on briše poruke i samo ispod piše “dogovoreno”. Dogovoreno, je li dogovoreno? Evo, dogovoreno ti je zauvijek. Pogrebna oprema stiže po tebe, da znaš – ispričala je Nikolić kako se situacija odvijala.Zatim, pjevačica pojašnjava da se, zapravo, Raletu, javljaju različite ženske osobe s kojima on dogovora saradnje. Tako se javila određena šminkerka, što je pjevačici bili izuzetno sumnjivo.- Šminkerka, je li fake ili ne, on je odgovorio, našli smo već bili šminkerku, a on je dobio neku svoju šminkerku. Ta je neka druga šminkerka koja se nudila, i to je tako ostalo. Ja vidim sliku u kupaćem kostimu, napucana šminkerka, ništa, to sam samo pustila – kazala je Nikolić.<h2>Sve je dogovoreno</h2>Dodaje da je preturala po telefonu iz drugih razloga, te je našla prepisku i povezala datume s periodom kada je otišla iz vile, gdje su bili smješteni, u hotel. - Evo nove prilike, kao. To je to, jutro kad sam ja napustila vilu, otišla u hotel da spavam, neću spavati u tuđim vilama, ni kućama. Spavam u svojoj kući ili idem po hotelima – navodi Nikolić, te ističe da joj nije jasno zašto bi se brisale poruke sa šminkerkom.Nikolić postavlja i pitanja, a to je koja se šminkerka zove u 5.30 ujutro. - Evo druge prilike. Molim te. Super, super, dogovoreno, dogovoreno. Sve je dogovoreno – prepričava Ana šta je rekla Raletu.U svom maniru pjevačica je prokomentarisala i to što je on objavio prepisku s njenom majkom, u kojoj ona govori da ju je trebao više tući. - Bijednik ide i priča šta mu je moja majka rekla. Reći će njemu moja majka kad mu sada ode na kućnu adresu – kazala je Nikolić.Na kraju razgovora, Ana je istakla da su opali standardi, te da je od pjevačica spao na neke šminkerke.- Pali standardi, od pjevačice do lažnih šminkerki. Putevi su dugi, ali s Anom su kraći. Hvala, doviđenja. A svi putevi vode ka Ani. S Anom su putevi kraći. Koji bre, (S)Rale. Koga on zanima više? Nikog. Od danas nikog – zaključila je Ana Nikolić u iskrenom razgovoru za “Dnevni avaz”.

Javljaju se, i on kaže evo nove prilike, pa onda briše poruke i samo ispod piše “dogovoreno”, navodi Nikolić

Nikolić o odnosu s Raletom: Nemojte Olju više provlačiti

Ana Nikolić za "Avaz": Rale me varao sa šminkerkom, dogovarao susrete u pet ujutru

Ime i prezime: Jasna Šćepanović.Datum i mjesto rođenja: 20. mart 1993., Kolašin.Šta prvo uradite kad se probudite: Odmah uzimam telefon u ruke, to je nešto što mislim da svi radimo.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Vjerovatno bih bila šminker ili frizer.Šta Vam je bio prvi posao u životu: U jednoj fabrici kafe.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ponijela bih sliku svog sina, da se sjetim zbog koga moram da preživim.Najdraža pjesma: “Budi mi neko”.Šta gledate na televiziji: Na televiziji kad imam vremena obično gledam serije.Šta Vas nervira: Neostvareni ljudi s visokim mišljenjem o sebi.Najdraži grad: Kolašin.Najbolji poklon koji ste dobili: Najbolji poklon od Boga je moj sin.Čega se plašite: Plašim se svoje ravnodušnosti.S kim najradije pijete kafu: Sama sa sobom pa se nas dvije tako dobro ispričamo o mojim greškama.Omiljena društvena mreža: Neka bude Instagram.Najdraža boja: Tirkizno-plava.Ko Vam je uzor: Uzor su mi moji roditelji.Najdraži pisac: Ivo Andrić.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Voljela bih da se sva moguća sredstva usmjere na liječenje bolesne i gladne djece i ljudi u svijetu.Omiljeni muzičar ili bend: Nisam sigurna ko mi je omiljeni, ali pjesme koje me pogode – postaju moji trenuci. A to mi je vrednije od imena izvođača.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Ispovijest iz Harema“.Tim za koji navijate: Navijam za one koji ne odustaju ni kad gube. U sportu i u životu. Omiljena narodna izreka: „Tiha voda brijeg roni“.Koje pitanje najviše mrzite: Mrzim kad me pitaju kad ću se udati.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Dženifer Lopez (Jennifer).Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Voljela bih da posjetim zemlju gdje djeca nemaju ništa, a opet se smiju iskreno. Jer mislim da čovjek tek tamo shvati koliko je, zapravo, bogat ili siromašan u duši.

Na pusti otok ponijela bih sliku svog sina

Pjevačica Jasna Šćepanović: Plašim se svoje ravnodušnosti

Tarik Filipović, jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih glumaca i televizijskih voditelja u regiji, rado viđen gost je na kulturnim događajima širom Balkana. Premda profesionalno i privatno najviše vremena provodi u Zagrebu, Sarajevo uvijek nosi u srcu, a Sarajevo Film Festival smatra događajem od posebnog značaja.Za “Dnevni avaz” Filipović je govorio o atmosferi u glavnom gradu BiH, značaju Festivala, ali i o stanju kulture i umjetnosti u regiji.<h2>Više od manifestacije</h2>Govoreći o ovogodišnjem festivalu, naglasio je da SFF nije samo manifestacija Sarajeva i Bosne i Hercegovine, već cijele regije.- Kao i svake godine, atmosfera je sjajna. Ljudi iz cijelog regiona su oduševljeni i gradom i filmovima. Naravno, postoje određene manjkavosti koje se godinama ponavljaju, ali to je više vezano za grad i infrastrukturu. Ipak, volio bih da film bude još snažnije u prvom planu. Mnogi dolaze i radi provoda, što razumijem, ali smatram da je Festival, prije svega, za filmoljupce – rekao je Filipović.

Da Festival i dalje ima pravu publiku, kako kaže, najbolje se vidi po velikim redovima ispred blagajni i činjenici da se karte brzo rasprodaju.U javnosti se nerijetko može čuti zamjerka da Festival posljednjih godina poprima političke dimenzije.- Mislim da nikome nije mjesto na crvenom tepihu osim filmskoj ekipi. To je praznik umjetnosti i tako treba ostati. Neko će se možda uvrijediti, ali i meni nije mjesto ako nemam film. Sarajevo svake godine dovodi sve veće svjetske zvijezde i na to sam ponosan. Sve sitne manjkavosti popravit će se, tek je 31. rođendan Festivala – poručio je.<h2>Energija Festivala</h2>Prisjetio se i samih početaka SFF-a, kada je pokrenut odmah nakon rata.- Nisam mogao reći da sam rastao s njim, jer sam tada već bio odrastao, ali sam se uvijek divio toj energiji. Počelo je skromno, s jasnim fokusom na film, a danas hiljade mladih volontiraju na Festivalu. To pokazuje da on ima pravi značaj i prestiž – kazao je Filipović.Naš sagovornik, govoreći o kulturi i umjetnosti u širem kontekstu, ističe da se njihov značaj u društvu nedovoljno prepoznaje.- Ako nekom narodu želiš oduzeti identitet, ukini mu kulturu i umjetnost. Nažalost, ovdje vidim da ti mlazovi postaju sve slabiji. Zato svaka čast kompanijama koje podržavaju film, teatar i vizuelne umjetnosti. Situacija nije sjajna, ne samo ovdje nego u cijeloj regiji. Trebaju doći ljudi sa senzibilitetom za kulturu, a ja ih trenutno ne vidim – rekao je.<h2>Sezona snimanja</h2>Da ne miruje kada je riječ o poslu, pokazuju i projekti na kojima radi, te veliki broj snimanja.

<div>- Radim predstavu “Alan Ford”, pripremam treću monodramu, a odmah nakon Nove godine idem u Španiju snimati drugu sezonu serije. Čekam i premijeru “Kotline” Danisa Tanovića, gdje imam ulogu, i “Milijunaš” ide u još jednu sezonu – istakao je Filipović.</div>

Kao i svake godine, atmosfera je sjajna. Ljudi iz cijelog regiona su oduševljeni i gradom i filmovima, kazao je

Tarik Filipović: Mislim da nikome nije mjesto na crvenom tepihu osim filmskoj ekipi 

Tarik Filipović, glumac, voditelj i šoumen, za “Dnevni avaz”: Sarajevo Film Festival je praznik umjetnosti, ali film mora ostati u prvom planu

Jedna od najpoznatijih i najutjecajnijih influenserica u regiji Hana Hadžiavdagić-Tabaković godinama je jedno od najeksponiranijih imena domaće javne scene. Njene izjave često izazivaju burne reakcije, ali upravo zbog toga važi za osobu koja uvijek govori ono što misli, bez zadrške i kalkulacija.&nbsp;Hana je bila gost "Avazovog intervuja" te tom prilikom otvoreno govorila o privatnim i poslovnim odlukama, prisjetila se svojih početaka, dotakla se društvenih mreža i otkrila zbog čega se više nikada ne bi vratila na televiziju.

- Bolje sretan brak bez djece, nego nesretan zbog djece. Tarik i ja smo odustali od roditeljstva, prosto, sjeli smo i dogovorili. Pokušavali smo, al’ eto nije išlo – kazala je Hadžiavdagić, naglašavajući da smatra kako život bez djece nije ništa manje vrijedan, sve dok se živi u skladu sa sobom i vlastitim odlukama.2' - O žurkama i izlascima. Hana ističe da je Sarajevo Film Festival događaj o kojem se priča. Prije deset godina sam zadnji put bila na crvenom tepihu.4' - O političarima koji šetaju crvenim tepihom. Hadžiavdagić ističe da ako se šeta gradonačelnicima, neka onda šetaju.&nbsp;6' - Vrlo rado se sjećam svojih početaka, jer svaki početak je težak i ponosna sam na ono što sam ostvarila do sada - istakla je.7' - Titulu Bosanske Pris Hilton su mediji izmisli, kaže Hana i dodaje da je to nastalo zbog načina života koji je vodila.9' - Hana ističe da ne vjeruje u influenserska prijateljstva, jer je to sve korist.11' - Bolje biti u sretnom braku bez djece, nego u nesretnom zbog djece, poručila je Hana.12' - Na kraju je poslala i poruku svim gledaocima, te istakla da svi treba da prate svoje snove.&nbsp;<a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/featured" style="background-color: rgb(249, 249, 249);">Besplatno se pretplatite na YouTube kanal Avaz TV.</a>

Bolje sretan brak bez djece, nego nesretan zbog djece, rekla je

Video / Hana Hadžiavdagić direktno i otvoreno: "Odustala sam od roditeljstva, ne pojavljujem se tamo gdje nisam plaćena"

U naselju Otoka u Sarajevu je sinoć u 02:35 sati došlo do saobraćajne nesreće u kojoj su učestvovala dva vozila.- Jedno lice je zadobilo lakše tjelesne povrde - naveli su iz&nbsp; Operativnog centra MUP-a KS.Sudeći po fotografijama, jedno od vozila je udarilo u saobraćajni znak te ga potpuno srušilo.

Sinoć u 02:35 sati došlo je do saobraćajne nesreće

Haos u Sarajevu: Dva vozila se sudarila, srušen znak, jedna osoba povrijeđena

Sarajevo Film Festival ove godine donio je aplauze, nagrade, počasna srca Sarajeva i sedam dana filmske atmosfere koju će mnogi dugo pamtiti. Ali, uz sve to, dobili smo i političku paradu. Pravu, neskrivenu političku paradu.Na crvenom tepihu, pod reflektorima, u prvom planu šetali su načelnici, gradonačelnici, ministri i zastupnici u skupštinama. Glumci, skromni i tihi, prolazili su gotovo neprimjetno. Ulaze u Narodno pozorište, fokusirani na svoje uloge, svoje filmove, svoju umjetnost. Dok se politička elita pojavljuje u društvu ljepših polovina, poziraju za fotoreportere, smješkaju se i traže odlične kadrove za fotografije koje će kasnije objaviti na svojim Instagram profilima, kultura stoji na margini.Festival iz godine u godinu sve više liči na politički performans, a velika glumačka imena apeluju da ljudima koji nisu iz oblasti sedme umjetnosti nije mjesto na crvenom tepihu. Kada se sve sabere i oduzme, crveni tepih sve više podsjeća na skupštinu, Dom naroda ili sjednicu nekog kantona – a ne na događaj koji slavi umjetnost i film. Glumci ostaju u sjenci i postaju statisti sopstvenih predstava, reditelji prolaze tiho, a oni koji stvaraju Festival, oni zbog kojih Festival i postoji, gledaju kako politika zauzima reflektore i naslovnice.I nije to samo kritika – to je ogledalo našeg društva. Festival koji bi trebao biti prostor slobode, kreativnosti i inspiracije, postao je pozornica za političku promociju. Dok oni paradiraju, sakupljaju poene i prave savršen Instagram sadržaj, umjetnost stoji sa strane i gleda. Skromna i tiha.Sarajevo Film Festival zaslužuje bolje, a crveni tepih treba pripadati onima koji dišu film, koji ljube umjetnost i koji pomiču granice kreativnosti. A, ne onima koji koriste Festival da bi pozirali i podsjetili nas da politika može sve – osim da ostavi i umjetnost gdje joj je mjesto.

Grčki reditelj Konstantinos Ntellas za „Avaz“ o dolasku u Sarajevu i očekivanjima publike: Pozornica je laboratorij kolektivnog pamćenja i dijaloga

Užas u Bihaću: Ubio se mladić, imao je samo 26 godina

Voditeljica Emina Hodžić o emisiji "Nedjeljno popodne" na FTV-u: Nakon više od 20 godina ponovo u programskoj shemi televizije

Pjevač Ramiz Selak: Bojim se ajkula, sada i zauvijek

Džejla Glavović-Očuz za "Avaz" o trendovima i pojavljivanju na SFF-u: Moda je fenomen koji nas okružuje i stil života

Mirza Nikolajev za “Dnevni avaz” o filmu “Staza”: Reakcije publike su me iznenadile, ljudi su plakali

Ena Avdić za „Avaz“ otkriva kako je iz influenserskih voda prešla na male ekrane: Ne volim se stavljati u kutije, ja sam kreatorica sadržaja na dvije platforme

Ako ništa, bar smo muzički prvaci

Model Ema Mekić: Ne pričam o svojim strahovima

Hfz. Sumedin ef. Kobilica: Veliko srce imama iz Zenice

Ana Nikolić za "Avaz": Rale me varao sa šminkerkom, dogovarao susrete u pet ujutru

Pjevačica Jasna Šćepanović: Plašim se svoje ravnodušnosti

Tarik Filipović, glumac, voditelj i šoumen, za “Dnevni avaz”: Sarajevo Film Festival je praznik umjetnosti, ali film mora ostati u prvom planu

Video / Hana Hadžiavdagić direktno i otvoreno: "Odustala sam od roditeljstva, ne pojavljujem se tamo gdje nisam plaćena"

Haos u Sarajevu: Dva vozila se sudarila, srušen znak, jedna osoba povrijeđena

Statisti u sopstvenoj predstavi

Grčki reditelj Konstantinos Ntellas za „Avaz“ o dolasku u Sarajevu i očekivanjima publike: Pozornica je laboratorij kolektivnog pamćenja i dijaloga

Užas u Bihaću: Ubio se mladić, imao je samo 26 godina

Voditeljica Emina Hodžić o emisiji "Nedjeljno popodne" na FTV-u: Nakon više od 20 godina ponovo u programskoj shemi televizije

Pjevač Ramiz Selak: Bojim se ajkula, sada i zauvijek

Džejla Glavović-Očuz za "Avaz" o trendovima i pojavljivanju na SFF-u: Moda je fenomen koji nas okružuje i stil života

Mirza Nikolajev za “Dnevni avaz” o filmu “Staza”: Reakcije publike su me iznenadile, ljudi su plakali

Ena Avdić za „Avaz“ otkriva kako je iz influenserskih voda prešla na male ekrane: Ne volim se stavljati u kutije, ja sam kreatorica sadržaja na dvije platforme

Ako ništa, bar smo muzički prvaci

Model Ema Mekić: Ne pričam o svojim strahovima

Hfz. Sumedin ef. Kobilica: Veliko srce imama iz Zenice

Ana Nikolić za "Avaz": Rale me varao sa šminkerkom, dogovarao susrete u pet ujutru

Pjevačica Jasna Šćepanović: Plašim se svoje ravnodušnosti

Tarik Filipović, glumac, voditelj i šoumen, za “Dnevni avaz”: Sarajevo Film Festival je praznik umjetnosti, ali film mora ostati u prvom planu

Video / Hana Hadžiavdagić direktno i otvoreno: "Odustala sam od roditeljstva, ne pojavljujem se tamo gdje nisam plaćena"

Haos u Sarajevu: Dva vozila se sudarila, srušen znak, jedna osoba povrijeđena

Statisti u sopstvenoj predstavi